Na početku župnik don Davor Bilandžić pozdravio je sve prisutne supružnike, svećenike - na čelu s dekanom don Stipom Jerkovićem i gosta predavača gospođu Jelenu Burazin, profesoricu psihologije i psihoterapeutkinju. Gospođa Jelena Burazin pred prepunom dvoranom gdje su većina bili bračni supružnici održala je predavanje na temu „Nesavršena majka“.
Za većinu poslova kojima se bavimo, moramo imati primjereno obrazovanje, no za brak i roditeljstvo nije tako. Nitko nas ne uči kako biti dobra majka a onda se od nas traži savršenstvo. Majke su u današnje vrijeme pod velikim stresom i pritiskom okoline. Društvo od nas ima vrlo visoka očekivanja i same sa sobom imamo visoka očekivanja da budemo ako ne savršene, a onda barem tu negdje. Često svećenici uzdižu majčinstvo na razinu svetosti. Ako se prema majkama gleda sa oznakama svetosti, svaka od nas može biti frustrirana jer je svjesna da ona nije sveta, naglasila je predavačica.
Skloni smo vjerovati kako će nam težnja za savršenstvom omogućiti uspjeh i veće zadovoljstvo, no istina je upravo suprotna. Perfekcionizam, kao težnja za savršenstvom i strah od pogreške, izravan je put prema nezadovoljstvu i kritiziranju - nas samih, drugih važnih ljudi s kojima smo u odnosu, supružnika i djece.
Psihologinja Burazin je istaknula da majčinstvo ne mora biti izolirani otok. U svjetovima nekih mama, što si veća patnica, što je veća tvoja žrtva, što više puta ustaneš po noći i što su ti podočnjaci veći, to si bolja mama. Svaka majka treba voljeti dijete, ali i sebe jer samo ako smo sami sa sobom u dobrim odnosima, ako smo pozitivne prema sebi, ako se prema sebi odnosimo sa poštovanjem, tek tada to isto u potpunosti možemo prenijeti nekom drugom. Majka koja nema dobar odnos s Bogom, sa svojim suprugom i sama sa sobom, je nesretna, nezadovoljna, frustrirana. Ona zaboravi brinuti o sebi, o svom psihičkom zdravlju i sreći, a time zaboravlja da samo sretna majka može odgojiti sretno dijete, ili biti dobra supruga.
Odgovoran roditelj je roditelj koji uspješno zadovoljava svoje potrebe, a da pri tome ne ugrožava potrebe svog djeteta. Mi ne možemo dati djetetu ono što sami nemamo. Ako nismo sretni ne možemo mu dati sreću, ako nismo sigurni u svoj brak, ne možemo djetetu dati samopouzdanje. Savršene mame sve znaju same, a one nesavršene, u cilju ispunjavanja svog poslanja, će u Bogu pronalaziti izvor snage u zahvalnosti i radosti povjeravajući mu strahove, brige i bojazni oko podizanja djece. U zajedništvu sa suprugom takvo majčinstvo biva ohrabreno, obogaćujuće, upotpunjeno i ljepše.
Osnovna je mudrost nesavršenih majki, kazala je psihologinja Burazin, da trebaju Boga i druge ljude. Prvenstveno svoga supruga, a onda i širu obitelj. Djeci je najvažnije dati primjer dobrog odnosa s Bogom, sa sobom, sa suprugom i ostalim važnim odnosima. Bog i suprug su s majkama od samog početka majčinstva, i te odnose moramo svakodnevno njegovati u našem majčinstvu. Pozvane smo imati vremena, pozornosti, ljubavi prema Riječi, prihvatiti je s radošću, čuvati je i oploditi u svojemu konkretnom životu, njegovati odnos s Bogom iz kojeg bi mogle crpiti snagu.
Upozorila je nazočne da često zaboravimo važnost bračnog odnosa. Cijelim putem majčinstva žena treba Boga i supruga. Brak je oslonac majčinstva. Oslanjanjamo se na sakrament ženidbe i iz njega crpimo milosti za bračni i obiteljski život, uključujući i svoje majčinstvo koje donosi brojne izazove, osobito kada je više djece. I koliko god smo uronjeni u današnji svijet, toliko ga moramo oplemeniti s onim nebeskim, s onim kako nas je Bog zamislio. Moramo pronalaziti životnu radost. Moramo nalaziti razloge za zahvalnost svaki dan. Djeca su nevjerojatno prožeta atmosferom bračnog života svojih roditelja.
Mi smo uronjenji u današnji svijet koji nije baš idealan za kršćanske obitelji, koji neće baš podupirati naš odgoj ali mi se moramo naoružati radosnim ponašanjem i živjeti kršćanskim životom bez očekivanja da ćemo biti pohvaljeni ili da će biti lako. U odnosu s djecom potrebno je provoditi kvalitetno vrijeme, zanimati se za njihove hobije, probleme, prepričavati jedno drugome svoj dan, pričati im stare priče, grliti se i ljubiti. Volite ih onakvima kakva jesu. Kad vam se dogodi da pogriješite, priznajte to bez ustručavanja. Tako pokazujete da ste samo čovjek i da se i vama s vremena na vrijeme treba oprostiti. Djeca promatrajući vas uče ispričavati se i opraštati.
Stvarajte s obitelji uspomene. Kad s obitelji stvorite neku uspomenu uvijek ćete se imati vratiti nečemu vrijednomu i znati da život nije bio promašen. Uživajte u svakom trenutku koji vam je Bog dao. To je vaša zahvala Bogu. Ono što od naših trenutaka napravimo tako zahvaljujemo Bogu. Važno je prihvatiti svoje nesavršenstvo i ranjivosti, prihvatiti greške kao sastavni dio svakog učenja i jer bez njega nema napredovanja.
Bog nas oblikuje dok mi odgajamo našu djecu. Sve slabosti, teškoće i pogreške u obiteljskoj svakodnevnici su prilika da budemo bliže Bogu koji nas čeka sa svim našim nesavršenostima u majčinstvu i supružništvu. Uspješne smo onoliko koliko dopuštamo Gospodinu da djeluje po nama a to se odražava u našim važnim odnosima s djecom i suprugom, zaključila je psihologinja Jelena Burazin.
Misija / s. Marijana Cvitanovi
