Arheolog Centra Petri u Italiji Generoso Urciuoli i arheologinja i egiptologinja u Egipatskom muzeju u Torinu Marta Berogno odgovorni su za ovo istraživanje, koje će biti objavljeno naredni mjesec u knjizi pod naslovom Gerusalemme: L'Ultima Cena, odnosno Jeruzalem: Posljednja večera.
Materijal koji su istražitelji prikupili bio je dovoljan da arheolozi pronađu informacije o navikama jela u Jeruzalemu početkom 1. stoljeća. Primjerice, potvrđeno je da Posljednja večera nije bila poslužena na pravokutnom stolu (kako se prikazuje na većini umjetničkih djela), nego je Isus sa svojim apostolima sjedio na jastucima na podu, prema rimskom običaju. „U to vrijeme u Palestini se hrana služila na niskim stolovima, a gosti su na jastucima sjedili na podu i tepisima”, objasnio je istraživač.
I naravno, umjesto da svi sjede s jedne strane stola, Isus i apostoli najvjerojatnije su sjedili prema jasno određenim pravilima u to vrijeme, prema kojima su najvažniji gosti sjedili zdesna i s lijeva glavne osobe. „Ivanovo evanđelje ukazuje na to da je Juda bio vrlo blizak Isusu, vjerojatno mu je sjedio s lijeva. Zapravo, kaže se da je Juda svoj kruh umočio u Isusov tanjur, prema praksi dijeljenja hrane iz iste posude”, rekao je Urciuoli.
Kako bi otkrili meni poslužen na Posljednjoj večeri, koristili su se biblijskim ulomcima uključujući Blagdan sjenica, Svadbu u Kaani (gdje je Isus pretvorio vodu u vino) i Herodovu gozbu (na kojoj je zatražena glava Ivana Krstitelja). „Ulomak Svadbe u Kaani pomogao nam je da razumijemo židovske zakone objeda, odnosno košer, koji propisuje koja se vrsta hrane smije jesti, a koja ne smije te kako ona treba biti spremljena. S druge strane, Herodova gozba pomogla je oko analize utjecaja rimske kuhinje u Jeruzalemu”, objasnio je arheolog.
Studije su otkrile da je osim beskvasnoga kruha i vina na Posljednjoj večeri vjerojatno bio poslužen i tzir, odnosno vrsta garuma, tipičan rimski umak od ribe, janjetina, pečeni grah zvan cholent, masline s izopom, vrstom začina sličnog menti, gorko zelje s pistacijama, haroset od datulja i vjerojatno lješnjakov pire.
„Gorko zelje i haroset tipični su specijaliteti za Pashu, a cholent se uglavnom jede tijekom blagdana. Izop se pak jeo svakoga dana”, kazao je Urciuoli.
Izvor:Primeros Cristianos
