Kako piše Daily Beast, posebno je zanimljivo da su arheolozi nabasali na prvi fizički dokaz postojanja proroka Izaije. U članku objavljenom u Biblical Archeology Review autorica Eliat Mazar opisuje kako otisak pečata u glini, dug tek oko jednog centimetra, naizgled nosi natpis "Prorok Izaija". Fragment je pronađen među brojnim drugim ostacima tijekom iskapanja u Jeruzalemu. Otisci su nastali kada su vlasnici utiskivali svoj pečat u mekanu glinu, a jedan od pečata je i kralja Ezekije, trinaestog kralja Judeje.
Mazar piše da je uz bulu, otisak pečata, kralja Ezekije bilo još 22 bule, a među njima je bila i bula Yesha'yah[u] Nvy[?] što se najbolje prevodi kao Izaija prorok.
Uzevši u obzir njegovu veliku važnost u povijesti religije, ova bula mogla bi biti iznimno bitna i Židovima i Kršćanima.
Izaija je bio prorok u 8. stoljeću prije Krista u doba kralja Ezekije. Prema biblijskoj predaji je Izaija počeo s propovijedima tijekom vladavine kralja Uzije i čini se da je živio kroz vladavine kraljeva Jotama, Ahaza i prvih 14 godina vladavine kralja Ezekije.
Izaija ima utjecaj u kršćanskim krugovima zbog proročanstva o rođenju Mesije i nužnosti njegove patnje. Kršćani su ga toliko voljeli da su sastavili Uzašašće Izaije, prisjećanje njegovog uskrsnuća na nebo i mučeništvo. Kršćanski teolog Grgur iz Nise napisao je da je prorok Izaija znao "otajstvo vjere Evanđelja" savršenije od bilo kojeg drugog proroka. Biblijski prevoditelj Jerome opisuje ga kao "evanđelist", pojam koji podrazumijeva da je u ravnopravnosti s autorima Evanđelja, a poznati kršćanski govornik John Chrysostom napisao je da su "usta su doista bila Izaijina, ali riječi su došle odozgo". Dr. Andrew Davies, direktor Edward Cadbury Centra na Sveučilištu u Birminghamu u Velikoj Britaniji, izjavio je za Daily Beastu da bez Izaije ne bi bilo najtužnije religijske poezije koja je istovremeno bila i prepuna nade.
Čak i dok je bio živ, Izaija je bio važan čovjek. Ne samo da je živio u Jeruzalemu gdje je održavao dobre odnose s kraljevima Judeje već su kasnije generacije nadograđivale njegova djela. Većina učenjaka vjeruje da je moguće Knjigu o Izaiji podijeliti na dva, a možda i tri, dijela te ih podijeliti prema autorima. Vjeruje se da je drugi dio knjige (Izaija 40-55) nastao negdje tijekom egzila Židova i proriče se njihov povratak iz Babilona u Jeruzalem. To samo po sebi govori da je on bio dovoljno važan da su drugi ljudi koristili sjećanje na njega kako bi širili svoje ideje i poruke.
Sada, po prvi put, imamo primjer njegovog potpisa. Ne samo da je to dokaz da je Izaija postojao, već bi to mogao biti dokaz da je Izaija imao određeni utjecaj na vrh vlasti u Judeji. Biblija ga opisuje kao savjetnika kraljevima i blizina Izaijine i Ezekijine bule daje za naslutiti da su njih dvojica bili suradnici.
Izvor: express.hr
