Redovničko odijelo obukao je 23. kolovoza 1905. u Kopru. Teologiju je studirao u Samostanu Male braće u Dubrovniku. Za svećenika je zaređen 7. srpnja 1912. Predavao je u nižoj klasičnoj gimnaziji na Badiji i na Košljunu. Studirao je glazbu na ‘Akademie fur Musik und darstellende Kunst’ u Klosterneuburgu kod Beča, u Augustinijanskoj opatiji u kojoj je tada bila organizirana škola za crkvenu glazbu kao odjel Bečke glazbene akademije. Završne ispite položio je 1917. i postao učitelj pjevanja, zborovođa i orguljaš.
Koncem 1917. došao je u Samostan Male braće u Dubrovnik. Tu je na Franjevačkom učilištu predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. U to vrijeme predavao je (od 1918.) i glazbu na Dubrovačkoj državnoj gimnaziji. U Samostanu Male braće ostao je do 1924., a poslije toga otišao u Rim na daljno teološko i glazbeno usavršavanje. Teologiju je doktorirao 6. travnja 1925. na Univerzitetu u Rimu, a u istom gradu na Papinskoj višoj glazbenoj školi 30. lipnja 1926. završio je studij muzikologije. Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od veljače 1927. do 1932. predavao je, kao honorarni docent, uvod u koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju.
Za dan fra Bernardinove smrti obično se uzima datum kada su ga partizani odveli iz samostana s Badije, a bilo je to uvečer 28. rujna 1944. Ubili su ga ljudi koji su sebe nazivali antifašistima, ubili su ga bez ikakva suda, iako nije ništa skrivio. Njegovo tijelo bacili su u more nadajući se da će ono sakriti zločin. More ipak nije čuvalo tajnu, njegovo tijelo izbacilo je na obalu uvale Trstenica u Orebiću. Skupina ljudi, koji su ga prepoznali, pokopali su ga tu u napušteno mitraljesko gnijezdo. Mještanin Orebića, koji je tome kao dječak prisustvovao, svjedočio je o tome javno u televizijsku kameru, na 68. obljetnicu njegove smrti 28. rujna 2012., kada je u dvorištu Sokolove rodne kuće u Kaštel Sućurcu postavljena bista koju je izradio franjevac Joakim Jaki Gregov.
Sokolovo tijelo je još uvijek u Trstenici pod morskim žalom, već preko sedam desetljeća, a tim istim žalima i uopće kopnom hodao je kraće od toga. Ubijen je kad je imao 56 godina. Sljedeće godine 2018. bit će slavljena 130. godišnjica njegova rođenja. Za vrijeme svog života mnogo toga je skladao, svirao i pjevao. Takozvani antifašisti naprasno su prekinuli tu pjesmu, ubili su zaslužnog člana hrvatskog naroda, ubili su rodoljuba, okončali njegove planove, komponiranje i pjesmu. Osiromašili su čovječanstvo za sposobnog i priznatog velikog hrvatskog i svjetskog glazbenika, čije ime je još za života ušlo u stručne strane leksikone. Lažno su ga bili optužili da je izdao partizane, a kasnije se saznalo da je to učinila jedna žena. Raznim lažima pokušali su pravdati svoj zločin. Pokušali su opravdanje naći u njegovim radovima.
Tako je Viktor Novak u svojoj knjizi Magnum crimen ponovio lažnu optužbu, navodeći stihove pjesme Miha Jerinića: ‘Ante će donijeti Hrvatskoj spas, Hrvat će na svome biti svoj!’ iz ‘Himna Ante Starčevića’, tvrdeći da je Sokol pjevao Anti Paveliću. A Sokol je tu pjesmu uglazbio i objavio u zbirci ‘Hrvatsko selo’. I Ivan Jeričević, zvan ‘Čompo’, nekadašnji predsjednik Antifašističkog vijeća saveza boraca otoka Korčule, za vrijeme današnje Hrvatske države, u srpnju 2002. preko lokalnog Radija Korčule izjavio je, da je ‘početkom rujna 1944. godine jedna barka s borcima Korčulanskog odreda pristala noću ispred samostana na Badiji’ i da su tada od fratara partizani zatražili fra Bernardina Sokola, koji da je, navodno, odao Nijemcima šestoricu partizana u jednom bunkeru na Vrniku. Rekao je i da su ga fratri našli i doveli, te rekli: ‘Evo vam ga, riješite nas ovoga zla’. Na to nije reagiralo Državno odvjetništvo. Odgovorio je samo fra Berard Barčić, koji je nekad sa Sokolom živio na Badiji, i preko tiska demantirao te bezočne laži.
Fra Stipe Nosić
