Sveti padre Pio je jedan od nekoliko svetaca koji su nosili Kristove rane na svom tijelu – stigme. Uz rane od čavla i koplja, sveti Pio je imao i ranu na leđima, onakvu ranu kakvu je naš Gospodin imao na ramenu zbog nošenja križa, ranu za koju znamo jer je Isus to otkrio svetom Bernardu. Ranu koju je imao sveti Pio otkrio je jedan njegov prijatelj i duhovni sin, fra Modestino iz Pietrelcine. Taj je fratar bio iz Piove domovine te mu je pomogao u kućanskim poslovima. Budući svetac mu je jednom prilikom rekao da mu je mijenjanje potkošulje najbolnija stvar u životu. Fra Modestino nije razumio zašto te je pretpostavio da se to odnosi na bol pri povlačenju tkanine preko rana. Saznao je istinu nakon što je sveti Pio umro, prilikom spremanja odore svog duhovnog oca. Modestinu je dan zadatak da skupi i spremi sve stvari svetog Pia. Na desnom ramenu potkošulje svetog Pia, blizu lopatice, pronašao je veliku mrlju. Mrlja je bila široka 5 centimetara (bila je slična mrlji na Torinskom platnu). Shvatio je da je svetom Piu skidanje majice, odnosno povlačenje tkanine preko otvorene rane, uzrokovalo ogromnu bol.
„Odmah sam obavijestio opata o onome što sam pronašao“, prisjetio se fra Modestino, a on ga je zatražio da napiše kratko izvješće. Dodao je: „Otac Pellegrino Funicelli koji je i sam mnogo godina pomagao Piu mi je rekao da je, kada bi pomagao Piu da promijeni vunenu potkošulju, zamijetio – nekad na lijevom, a nekad na desnom ramenu – kružni hematom.“
Wojtyla, njegov pouzdanik
Sveti Pio ni s kim nije razgovarao o svojoj rani osim s budućim papom Ivanom Pavlom II. Morao je postojati razlog zašto je tu tajnu samo njemu otkrio. Povjesničar Francesco Castello pisao je o susretu oca Wojtyle i oca Pia u San Giovanni Rotondu u travnju 1948. godine. Pri tom je susretu Pio rekao budućem papi za svoju „najbolniju ranu“.
Fra Modestino je kasnije rekao da mu je sveti Pio nakon smrti podario posebno shvaćanje te rane.
„Jedne sam noći prije spavanja u molitvi nešto zamolio Pia. 'Dragi oče, ako si doista imao tu ranu, daj mi znak'. Nakon toga sam zaspao, no u 1:05 me probudila oštra i iznenadna bol u ramenu. Osjećao sam se kao da mi je netko nožem odstranio kožu s lopatice. Da je bol potrajala još nekoliko minuta, mislim da bih bio umro. U tom sam trenutku začuo glas: 'Tako sam ja patio'. Okružio me intenzivan miris koji se osjetio u cijeloj sobi. Osjećao sam da mi je srce puno ljubavi prema Bogu. Prožeo me čudan osjećaj – činilo se kao da mi je teže što mi je ova neizdrživa bol oduzeta nego da sam je morao trpjeti. Tijelo ju je htjelo odbiti, ali ju je duša željela. U isto vrijeme je bilo bolno i slatko. Napokon sam shvatio!“
medjugorje-info.com/Aleteia/prijevod:Erika Ratkovic
