Frances († 2009.) i Charles Hunter († 2010.) vodili su jednu od najistaknutijih službi na području iscjeljivanja! Bog ih je, na temelju njihove jednostavne vjere i pouzdanja u Riječ upotrijebio u mnogim jedinstvenim situacijama. U svojoj knjizi „Ozdravljati bolesne” iznose svoja iskustva, onako kako ih je uputio Gospodin, da približe natprirodno svakodnevnim ljudima kako bi i oni postali čudotvorci! Kada su ovo počeli naučavati u svojoj školi „City of Light School of Ministry”, ljudi su počeli primjenjivati ove jednostavne biblijske principe i otkrivati da je Božja Riječ zaista djelotvorna!
U ulomcima koji slijede govore o svojim iskustvima s polaganjem ruku!
Charles Hunter: Isto je to rekao i tebi...
Svaku Isusovu želju prihvaćam jednako ozbiljno kao Božje naredbe; zato jednako osjećam potrebu da polažem ruke na bolesne i ozdravljam ih kao što osjećam potrebu da budem poslušan bilo kojoj od njegovih deset zapovijedi.
To je bio način koji je Isus upotrebljavao na zemlji da bi potaknuo ljude da vjeruju u njega kao Mesiju i Spasitelja. To su primjenjivali učenici, s istom silom kojom se koristio Isus. Mi imamo istu silu koju su imali i učenici ili Isus dok je kratko vrijeme bio čovjekom na zemlji!
Kakve li ogromne prednosti!
Kakve li ogromne odgovornosti!
Kakvo li je pouzdanje Gospodin Isus stavio u naše ruke.
Kakvu li je punomoć Isus dao nama – da budemo njegovo Tijelo koje još uvijek radi ovdje na zemlji i izvršava njegovu dobru volju. Isus nije umro samo da spasi izgubljene nego i da ozdravi bolesne, i oslobodi zarobljene od sotonskih sveza.
Činiti njegovu volju lako je. Jednostavno položi ruke na bolesne i vjeruj da će ta dinamična sila poteći od Duha Svetoga koji je u tebi, u ljude koji su u potrebi, kojima treba njegov dodir. (...)
Sâm Isus je uspostavio ovaj dinamični način ozdravljanja bolesnih, i on želi da to činimo i mi kako bismo oslobađali ranjeno čovječanstvo, dovodeći ga tako do vjere u njega. Isus je rekao: „... na bolesnike stavljat će ruke i oni će ozdravljati” (Mk 16,18). Novi zavjet, parafrazirano, kaže: „ i oni će” (to smo ti i ja) „biti sposobni stavljati svoje ruke na bolesne i ozdravljati ih”. Ovo je izgovorio sâm Isus. To je dio njegova velikog poslanja i misijske naredbe. Ovih deset riječi posljednje su riječi zapisane u Markovu evanđelju, koje je Isus izgovorio prije nego što je otišao sa zemlje.
Postoji li ikakva razlika u poslušnosti sada i onda? Isus je jednostavno rekao: „Charles, idi i položi ruke na bolesne i oni će ozdravljati, upravo onako kako su ozdravljali kada sam to činio ja. Frances, idi i stavi ruke na bolesne i ja ću ih ozdraviti kroz tebe.” Isto je to rekao i tebi. U svakom bi od nas trebalo biti dovoljno vjere da idemo i to činimo u poslušnosti. (...)
Ako još nisi doživio uzbuđenje gledajući kako Bog ozdravlja svojom silom kroz tebe i tvoje ruke, zašto ne bi pokušao?! Počni sada!
Frances: Doticanje je i danas djelotvorno
Glavni način na koji je Isus ozdravljao bolesne tijekom svoje ovozemaljske službe bio je doticanjem ljudi, odnosno „polaganjem ruku”. Doticanje je i danas djelotvorno!
Dodiri imaju velik utjecaj u mnogim područjima našeg života. Kad smo Charles i ja jedno pored drugoga, često se dotičemo rukama. Može biti u tijeku najljepša služba na svijetu, ali kad pružim svoju ruku i dotaknem Charlesovu, ili on dotakne moju, taj maleni divni dodir kao da poručuje: „Volim te”. Ne kaže ni riječ, samo dotakne moju ruku, i time kaže: „Volim te”.
Kada si bio dijete i kad si pao i razbio koljena, trčao si prema majci vrišteći i urlajući od bola. Mama te je jednostavno voljela a taj dodir, njezin zagrljaj, značio ti je nešto veoma posebno, zar ne? Čak i ako čovjek nije vjernik, mnogo se toga može dogoditi u osobi putem dodira ljudske ljubavi.
Je li itko ikada nježno stavio svoju ruku na tvoju dok si se oporavljao od bolesti? Takav dodir nije ti rekao „mrzim te”, zar ne? Takav dodir kao da ti je rekao: „Sve će biti u redu, ne brini se”.
Ako si ikada izgubio nekog dragog, nije li ti mnogo značilo kad bi neka osoba došla i samo te pomilovala, iako nije mogla reći ni riječi?
I bez riječi, taj je maleni dodir govorio: „Razumijem tvoju žalost i moje srce suosjeća s tobom”.
Moramo shvatiti kako su važne naše ruke u službi ozdravljanja. Moramo biti svjesni važnosti dodira i doticanja.
Jedno od prvih čuda kojih se sjećam dogodilo se kad sam hodala po pokrajnjoj lađi jedne crkve. Gospodin me potaknuo da ispružim ruku i dotaknem vrh glave jedne žene koja je sjedila pri kraju klupe. Ta je žena imala rak jezika. Taj maleni dodir, oslobodivši silu Božju, doveo je do potpunog ozdravljenja; jezik je bio potpuno izliječen!
Kad Duhom ispunjeni vjernik stavi svoje ruke na nekoga, sila Božja izlazi iz njega u drugu osobu. Ako ste Duhom ispunjena osoba, onda u sebi imate istu silu uskrsnuća koja je Krista podigla iz mrtvih i iz groba – silu Duha Svetoga. Nisam osjećala ništa osim radosti dok sam se približavala toj ženi, ali je Božja sila, koja je prebivala u meni, bila djelotvorna, jer ta je sila djelotvorna u sva vremena, bez obzira osjećaš li to ili ne!
Jednom sam drugom prilikom na isti način dotakla čovjeka koji je imao šećernu bolest. Ozdravio je u trenu. Za ova ozdravljenja nisam ni znala do prije nekoliko godina, pa se ponekad pitam koliko je još osoba doživjelo božansko iscjeljenje na ovaj način. Ni u jednom od ova dva slučaja nisam „silovito molila”, niti bila emotivno uzbuđena.
Jednostavno sam ih dotakla! (...)
Written by Frances Hunter i Charles Hunter.
