Ponekad na kraju mise, svećenik nam priđe i kaže: „Vaše troje djece je tako dobro odgojeno!“. Naš uobičajeni odgovor je: „Hvala. Radimo na tome“ ili: „Hvala, neki dani su bolji od drugih“.
„Bolji dani“ su proizašli iz godina čitanja članaka i uputa o vođenju djece na misu. Ovo je sažeta mudrost u koju se pouzdajemo.
Prije mise
Osigurati da su djeca nahranjena, tj. da ne idu gladna na misu. Ne trebaju biti brzi, niti će im ubrzavanje pomoći u dobrom ponašanju tijekom mise. Osobno smatramo neprikladnim nošenje hrane u crkvene klupe. Iznimku čini boca iz koje se ne može proliti, a koja nam „kupi“ dovoljno vremena za čuti propovijed svako toliko.
Počnite već u dojenačkoj dobi s oblačenjem odjeće koju će nositi samo na misu i ostale posebne prilike. To ne mora biti skupo i može biti jednostavno, kao i obuća za to. To im pomaže razlikovati misu od ostalih aktivnosti.
Provjerite zalihu pelena u torbi i uvijek ih imajte dovoljno. U torbu ubacite i neku igračku ili knjigu koju će dijete imati samo na nedjeljnoj misi. Treba biti tiha igračka i od mekanog materijala, kako ne bi ometali ljude oko sebe u molitvi dok se igraju njome ili ako im padne na pod. Pelenu promijenite ili obavite nuždu s djetetom netom prije odlaska u crkvu.
Za malo veću djecu
Možete čitati predviđeno čitanje za taj dan na putu u crkvu. To čak može biti zadatak starijeg djeteta. Tako ga svi čujete barem jednom u slučaju da trebate izaći tijekom mise.
Prije odlaska u crkvu djeci objasnite i podsjetite ih gdje idete. Pobrinite se da znaju što im je činiti na misi. Mi im kažemo da trebaju biti tihi i mirni, da trebaju sudjelovati odgovarajući i moleći. Također, da ne smiju ometati druge oko sebe.
U Crkvi
Sjednite naprijed. Da, sjednite čak u prvu klupu ako je to prikladno u vašoj župi. Može biti užasavajuće i pomalo van kontrole prvih par puta, ali je za malene jako velika razlika kad vide „akciju“. S vremenom im također pomaže u razumijevanju što je najvažnije na misi bez gledanja redova i redova klupa između njih i oltara.
Mi doslovno držimo djecu u naručju za vrijeme mise. U stvari, usvojili smo ponašanje da nam djeci stopala ne dotaknu pod tijekom mise sve dok ne napune tri godine. Ovo pomaže na više načina. Djeca bolje vide, a kako odrastaju tako im možemo pričati o čitanjima i obredima, a ujedno im kontroliramo ponašanje. Ako se dijete počne migoljiti, ponekad je dovoljno zamijeniti se tko će ga držati da bi se smirilo. U suprotnom, često igramo igre skretanja pažnje, npr. „pogledaj u svijeće, svećenika, oltar, križ i sl.“
Tijekom druge godine, dopustili smo im da dio mise stoje ili sjede pored nas umjesto u našem krilu. Onda, kad napune tri, velika je stvar da su dovoljno veliki da sami stoje, sjede i kleče samostalno (iako, ako ne mogu vidjeti preko klupe dok kleče, damo im da stoje).
Ako dijete tijekom mise bude bučno ili nemirno i odmah se umiri, ne trebate se uzrujavati. Većina, osim onih odmah do vas, to ni ne primijete. Čak i ako primijete, dopustite im da budu dovoljno odrasli da se mogu fokusirati na obred bez obzira na mala ometala.
Ako dijete plače ili je neprestano glasno, najbolje je mirno izaći iz klupe i odvesti ga dok se ne smiri. Naime, potrebno je vratiti se u klupu čim se smiri kako dijete ne bi usvojilo taj način ponašanja za izlazak s mise. Samo stanite s vanjske strane dok se ne smiri za ući. Naše iskustvo izlaženja i vraćanja čak i po nekoliko puta nije ni približno ometajuće kao neprestano plakanje, a župljani će cijeniti vaše poštivanje njihovog vremena molitve. Oni koji su roditelji u potpunosti vas razumiju.
Nakon Mise
Naveliko hvalite djecu za dobro ponašanje.
Ako se trebaju poboljšati, kratko napomenite kako bi mogli sljedeći put biti bolji i zašto. Recite im da ćete im pomoći i podsjetiti ih prije sljedeće mise.
Odgovorite im na pitanja koja imaju o misi i ohrabrite ih da razumiju liturgiju i njezinu važnost u našim životima.
Za stariju djecu je moguće čak odvojiti vrijeme i razgovarati o čitanjima i propovijedi.
Kod vođenja djece na misu, vodimo se principom da mi trebamo naučiti djecu kako se ponašati u crkvi, sve dok to ne ometa druge u molitvi. Neki dani su bolji od drugih, ali dar prenošenja iskustva kako se mi katolici molimo je vrijedan svakog izazova.
Kao roditelji i voditelji naše kućne crkve, mi smo odgovorni za odgoj svoje djece u katoličkoj vjeri. Za katolika ne postoji važnije iskustvo od mise i zato je ključno pomoći djeci da razumiju i sudjeluju u liturgiji što više mogu. Bilo je dana kad nam se činilo kao da smo na misi samo vježbali stajanje i šetanje s neraspoloženom bebom. Ali također znamo da djeca nisu dugo mala i uskoro nadrastu naša očekivanja. Imat ćemo puno prilika u miru biti na misi kad nam djeca budu tinejdžeri ili kad odu od nas. Zasada, naš je glavni posao osigurati im da shvate što se događa na misi. Uvjerili smo se da je Bog našao način kako nas „nahraniti“, čak i u najtežim danima za vrijeme nicanja zubi.
(Odajemo veliku zahvalnost Mary Ann Kuharski i Elizabeth A. Ficocelli za članke koji su nas poučili. Članak Elizabeth Ficocelli „Izbjeći histeriju na misi: Naučiti djecu kako se ponašati u crkvi“ koji je objavljen u America Magazine. Njezini radovi se mogu naći na www.elizabethficocelli.com.)
Stacey i Josh Noem – Foryourmarriage.org
