Zalagao se za opismenjavanje naroda u Hercegovini krajem 19. i početkom 20. st. Djelovao je iz Širokog Brijega, gdje je predavao na gimnaziji, no brinuo se i za škole u okolici, u kojima je uveo specifičnu metodu širenja pismenosti u kojoj su učenici prenosili dalje svoje znanje nakon što bi ga stekli u školi, piše portal povijest.hr.
Ipak, najznamenitija fra Didakova zasluga bilo je spašavanje hercegovačkog pučanstva od gladi tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, u ratnim uvjetima nedostatka hrane i općeg kaosa u proizvodnji i opskrbi, pojavila se u Hercegovini glad, koja je prijetila smrću velikog broja ljudi. Fra Didak se tada snažno aktivirao i posjetio je samog cara u Beču tražeći pomoć. Uspio je osigurati prijevoz za tisuće najugroženije djece prema hranom bogatijim krajevima.
Procjenjuje se da je spasio oko 17 000 djece organizirajući im transport u Slavoniju i Srijem, gdje je nestašica hrane bila manja. Tako spašena djeca vraćena su kasnije svojim domovima. Ipak, dio djece ostao je trajno u sjevernijim krajevima jer su ostala bez roditelja.
Nakon rata, 1919. fra Didak je izabran za provincijala. Umro je 1922. sa samo 50 godina.
