Iz tih motiva i strasti koristi i dobitka uglavnom su započinjali ratovi, sukobi i raspre. Razumjeti svoju ulogu i poslanje uvijek je mudrost, ali mudrost dana Odozgo. Tu mudrost Odozgo razumjeti bijaše teškoća i Isusovim učenicima. Vrzmala im se po glavi zemaljska moć i vlast. Htjeli su uz Isusa osvajati svijet. Htjeli su promijene sustava, a Isus je zahtijevao promjene u čovjeku – obraćenje.
Sličnim načelima, u svojim mladenačkim danima, bio je oboružan i asiški svetac sv. Franjo. I on je mislio kako se tuđe područje osvaja u vojnim akcijama i na konju. Tek kad je sišao s „konja“ svoje uznositosti bio je sposoban primiti silu Odozgo. Franjo je promijenivši sebe, pobijedivši sebe, obuzdavši svoju oholost mnoge osvojio i promijenio. Bio je sposoban za tu misiju kad se oslobodio onoga što ga sputava i veže. Franjo je shvatio ono što je Isus rekao da će nam ondje biti srce gdje nam je i blago. To razumjeti može srce čisto od grijeha. Stoga je Franjo spoznao grijeh i svoju stranputicu. Bez toga sljedeći koraci nisu mogući. Shvatio je da njegovi puti nisu Božji puti, niti su njegove misli Božje misli.
Što je Franjo učinio? On se jednostavno otvorio ljubavi kojoj se lice i obrisi mogu prepoznati i očitovati na onim najugroženijima, najmanjima. Franjin poljubac gubavcu poljubac je ranjenom i ostavljenom čovjeku. Poljubac gubavcu, zapravo, je poljubac Boga čovjeku preko Franje. Bog uvijek ljubi. Zato je Franjo znao što znači krik i bol kad Ljubav nije ljubljena. Žalio je zbog toga. Takav je Franjo, razgolićen i lišen svega što sputava, pošao osvajati svijet. Njemu to nije bila namjera. No, zar se može skriti grad na gori? Svojom malenošću postaje velik. Svojom nemoći postaje snagom. Svojim osobnim traženjem drugima je pronašao smisao i put. Franjin stil života je odgovor na bitna čovjekova pitanja.
Poljupcem gubavca i druženjem s njima, premda to bijaše zabranjeno jer su gubavci su živjeli u getu, Franjo skida „zvono“ s njihovih života. Oni su bili obilježeni i nosili su zvono, tako pišu izvori, oko vrata kako bi ih drugi mogli čuju i na vrijeme pobjeći od njih. Franjo ne bježi. On im prilazi. Simbolično ih oslobađa etikete koju im je zajednica namijenila. Koliki danas hodaju u našoj blizini sa „zvonom“ i etiketama koje su obilježene lažima, klevetama, ogovaranjima. Poziv je takvima prići i skinuti „zvono“ s njihovih obilježenih života. Isus je takvo „zvono“ skinuo Mariji Magdaleni i u konačnici svakome od nas kad idemo na ispovijed.
Promatrajući iz kuta zemaljskih postavki i logike gotovo je nevjerojatno kako je taj zanesenjak i Božji trubadur iz Asiza osvojio svijet. Nije se zaustavljao iza zatvorenih vrata. Kucao je dok se ne otvori. Očitovao je onu biblijsku kucajte i otvorit će vam se… Takav odlazi preko bojišta, u vrijeme Križarskih ratova, do Svete Zemlje i do samoga Sultana. Govorili su mu da je to nemoguća misija. No, Franjo ide i stiže do svoga cilja. Kad su čiste i ispravne nakane ciljevi se ostvaruju. Asiški siromašak u poderanome habitu bijaše izazovom mnogima. Osvojio je svijet bez ispaljena metka! On je pucao od ljubavi. Živio je kasnije spjevane stihove: „Samo tvoja ljubav može učiniti da sve procvjeta, samo tvoja ljubav može upaliti nova svjetla…“
Franjo glasno poručuje: Ako želiš promijeniti svijet mijenjaj sebe. Ako želiš pokoriti i osvojiti druge pokori u sebi ponos i grijeh. Ako želiš druge zaogrnuti plaštem pravednosti skini svoj plašt interesa. Kako bi ovom izopačenom svjetskom poretku, kako bi Crkvi, dobro došlo kad bi sv. Franjo bio istinski življen a ne samo spominjan kao u ovom mom tekstu! Počnimo iz početka braćo jer još ništa nismo učinili, poručuje velikan koji je do kraja shvatio kako mu uvijek može dati više Gospodar (Bog) nego sluga. A kome mi služimo?
