Radilo se o prvoj međunarodnoj obvezujućoj zabrani ljudskog kloniranja, a uslijedila je u vremenu nakon poznatog kloniranja ovce Dolly u Škotskoj. Potpisivanje je obavljeno u Parizu, a zemlje koje su ga prve obavile bile su: Danska, Finska, Francuska, Grčka, Island, Luksemburg, Norveška, Portugal, Rumunjska, San Marino, Španjolska, Švedska i Turska, piše povijest.hr.
Premda je potpisanim dokumentom zabranjeno kloniranje ljudi, ostalo je dopušteno klonirati stanice u istraživačke svrhe. Ujedinjene nacije su se svojom deklaracijom iz ožujka 2005. pridružile apsolutnom protivljenju kloniranja ljudi te je između ostaloga navedeno kako je taj proces "nespojiv s ljudskim dostojanstvom i zaštitom ljudskog života".
Deklaraciju je predložio Honduras uz veliku podršku Katoličke Crkve. Od tadašnjih 191 članice 84 su glasovale za, 34 protiv, a 37 je bilo odsutno prilikom glasovanja (pretežno islamske nacije).
SAD i njezini saveznici su bili za totalnu zabranu kloniranja, dok su Velika Britanija sa svojim satelitima te Južna Koreja zahtijevali dozvoljavanje terapeutsko kloniranje koje ima za svrhu stvoriti novo tkivo ili organ kako bi se nadomjestili oštećeni bolesni organ ili tkivo na živom čovjeku "sve dok je u skladu sa zakonom dotične zemlje".
