Objavu Eve Vukine prenosimo u cijelosti.
Ovo je moj zadnji rad u 2020.godini, napravljen u dubokoj molitvi za stradale, natopljen suzama. Teško je, nekad ni ne znam pronaći prave riječi, jedino što mogu u takvim trenucima, sjetit se Isusa koji je tu, suobličen nama u našim bolima i suzama.
Gledajući fotografije razrušene Petrinje naišla sam na jednu na kojoj izvlače ozlijeđenog čovjeka i spuštaju ga dolje, kao da sam ugledala Isusa kojeg skidaju s križa. Znam da je tako, znam Isuse da si s nama i znam da si ti svaka ta osoba stradala u potresu, a da svi oni koji pomažu ranjenima, pomažu Tebi. Ti si svaka ona osoba koja je ostala bez krova nad glavom, svaka osoba koja je cijelu noć bila umotana u deku i grijala se vani na vatri. Znam da Bog dopusti boli i patnje da bi spoznali što je najbitnije, a to je to naše predivno zajedništvo, naše jedinstvo.
Na kraju shvatimo koliko smo bespomoćni i mali pred tobom Isuse i znam da su ovo opomene našoj Domovini koja je pozvana na svetost i koja je puno propatila i koju ti Isuse kroz patnju oblikuješ u nešto veće i bolje. Želim samo reći da nas Isus nikad ne ostavlja, zajedno s našom Majkom Marijom koja ga je pratila do smrti na križu, a onda uzela njegovo mrtvo tijelo u svoje naručje i oplakivala ga.
