Nije slučajno da se jelo blagoslivlja na poseban način o Uskrsu. Kao prvo, kršćanin redovito blagoslivlja Boga prije svakog objeda, zahvaljujući mu za darove koji su mu udijeljeni.
Kada je uskrsni obrok u pitanju, razumljivo je da on ima posebno značenje jer dolazi nakon korizmenog posta. Budući da je taj obrok i bolji i obilniji, tim je više čovjek pozvan zahvaljivati za hranu koju može svečano i u radosti blagovati. Još nam se jedan razlog čini osobito znakovitim.
Blagoslov jela koje blagujemo i u kojemu se očituje snaga i blagoslov Krista uskrsloga
Isus je svojim uskrsnućem preobrazio svakoga čovjeka, ali je preobrazio i svojim spasenjem prožeo cijeli svijet, sav svemir, sve stvoreno. Snaga i blagoslov Krista uskrsloga očituje se, dakle, i u hrani koju blagujemo upravo toga dana kada na poseban način slavimo Kristovu pobjedu nad smrću.
U Crkvi je uobičajeno u različitim krajevima da se na Veliku subotu ili na sam Uskrs ujutro na ranoj misi blagoslivlja jelo: kruh, janjeće meso, suho kuhano meso, kuhana jaja i mladi luk. To se ‘posvećenje’ uzima kao prvo na početku uskrsnog doručka. Domaćin prije jela zajedno s ukućanima izmoli: Očenaš, Zdravomariju i Slavaocu „za rod i berićet, za voke (volove) i težake“.
Nakon doručka spremalo se i odlazilo na misu. Išli su svi koji mogu, a kod kuće je ostajao netko da sprema ručak i da pazi na stoku. Na Uskrs se kuca obojenim jajima, osobito djeca. Onaj tko svojim jajetom razbije tuđe, pobjeđuje i uzima sebi jaje koje je razbio.
Običaj koji u Hrvatskoj postoji stoljećima
Iza mise se nije zadržavalo kod crkve, niti su se pravile stanke na pojedinim mjestima kao na božićne dane, nego su svi odlazili kućama na ručak.
Blagoslov jela i košara za Uskrs je običaj koji u Hrvatskoj postoji stoljećima. Košara u kontinentalnom dijelu Lijepe naše uglavnom sadrži bijeli kruh, u Dalmaciji sirnicu, a Primorju pincu, inače slatki kruh koji se priprema dosta dugo, nekoć se pripremao cijeli dan, danas to ipak ide nešto brže. Blagoslovljena hrana prvo je jelo koje na Uskrs svi u obitelji moraju blagovati.
“U nas vjernici u velikom broju i veoma rado donose hranu na jutarnji uskrsni blagoslov. Stvarno nije potrebno smatrati da bi to više bio znak površnog i pomalo poganskog shvaćanja Božje zaštite. Baš naprotiv. Zasigurno je to prigoda da svećenik podsjeti svoje vjernike kako je izuzetno lijepo da osjećaju potrebu da se blagoslovi prvi uskrsni obrok.
Zahvaljujemo Bogu za hranu i sve darove i spasenje i hvalimo ga radi njegove svetosti
Samo treba naglasiti još barem dvije stvari. Prvo, mi zahvaljujemo Bogu za hranu koju smo donijeli. Zahvaljujemo mu za sve njegove darove: za jelo i piće, za odjeću i obuću, za dom, za obitelj, za svjetlo vjere u našim dušama.
Zahvaljujemo za Božje izabranje i spasenje u koje smo uključeni, a ponajviše za Spasitelja i Gospodina našega Isusa Krista po kojemu postajemo dionici nebeskih darova i nebeskog izabranja.
Drugo, kako zavaljujemo Bogu toga jutra za hranu koju smo donijeli i za sve što imamo i što jesmo, ne smijemo zaboraviti neprestance, svakoga dana zahvaljivati Bogu za sve darove, tako da naš cijeli život bude hvala Bogu i na hvalu njegovu.
Hrana koju smo donijeli već je sveta, već je blagoslovljena, jer je od Boga. Međutim, mi Boga hvalimo radi njegove svetosti, radi toga što nam tu hranu udjeljuje zajedno sa svim darovima. To je središnje i temeljno značenje uskrsnog blagoslova i svakog blagoslova općenito”, zaključuje dr. sc. Zvonko Pažin za vjeraidjela.com.
