100 GODINA VELIKOG PAPE (7): „Strateg i vizionar budućnosti s osobitim osjećajem za povijest“

U sklopu serijala “Uz 100. obljetnicu rođenja Karola Wojtyle, prvog pape Slavena – nadbiskup Želimir Puljić”, u produkciji Diadora TV, objavljujemo sedmi video i razmatranje nadbiskupa Puljića pod nazivom „Strateg i vizionar budućnosti s osobitim osjećajem za povijest“.

Poštovani čitatelji, gledatelji i slušatelji.

U ovom prilogu htio bih vam progovoriti o Ivanu Pavlu II. kao velikom strategu i vizionaru, kardinalu, biskupu i Papi koji je imao osobit osjećaj za povijest.

Papa Ivan Pavao II. bio je pravi vizionar s razvijenim osjećajem za povijesna zbivanja. Nastupao je s velikim razumijevanjem za ljude i njihovu prošlost, njihove teškoće i probleme. Nije ih ostavljao bez utjehe i nade, a crpio je svoju snagu u molitvi i u pouzdanju u Božju pomoć i Providnost. Zanimljiv je u tom vidu zapis jednog novinara, koji je nakon izbora Ivana Pavla II. i prvih Wojtylinih nastupa, pod dojmom onoga svega što je čuo i vidio, zapisao: „Imamo Papu koji se zna ophoditi s masama, koji je jasan, čvrst i hrabar. Imamo Papu kojemu se valja pokoravati“.

Papa Ivan Pavao II.: Želim svima doći i sve posjetiti

Čvrsti i hrabri Karol Wojtyla odmah po preuzimanju službe „izašao je iz Vatikana i uputio se ulicama svijeta“. Njegovu aktivnost i brojna putovanja treba staviti u kontekst njegove nastupne propovijedi 22. listopada 1978. godine.

Ta je propovijed toliko znakovita da je Kongregacija odlučila za dan njegovog spomena u liturgijski kalendar unijeti upravo taj datum – ne datum njegove smrti ili datum njegovog rođenja, nego datum njegove nastupne propovijedi 22. listopada. Tada je rekao: „Želim svima doći i sve posjetiti“.

Sjetimo se kako je u svojoj 84. godini života odlučio doći u Hrvatsku, u sklopu svoga jubilarnog stotog putovanja. Nije se umarao niti ičega bojao. Ostavljao je dojam hrabrog vođe koji predvodi vojsku u borbi sa zlom, zasjedama i napastima ovoga svijeta.

Do zadnjeg dana života bio je u pokretu i među ljudima i do kraja se istrošio obilazeći svijetom i braneći ljudska i božanska prava. Čini se kako je u toj borbi njegov mač bio uperen protiv idola našeg vremena, protiv svijeta koji bježi od Boga.

Iako je ostavljao dojam poniznog i skromnog pastira, djelovao je proročki, snažno i zauzeto. Volio je tišinu i samoću. Ali, zapamtili smo ga kao voditelja velikih masovnih okupljanja gdje je u životnom ringu pokazao umjetničke manire oca i svetog svećenika. Bio je uistinu, u pravom smislu riječi, otac.

Još kao dijete ostao je bez majke, a oca i brata izgubio je u ranoj mladosti. Osjetio je, dakle, što znači rasti bez roditeljske skrbi. Zato je postao dragi i sveti otac, brat, prijatelj, skrbnik i odvjetnik, posebice ugroženih, napuštenih i ostavljenih. No, on je bio i mudri otac koji savjetuje, opominje, prijeti, ukorava i potiče.

Bio je vrlo kritičan i nepopustljiv prema lažnim ideologijama i zavođenju ljudi. Ljutio se, naime, što je „grijeh stekao pravo građanstva“, a otpisivanje Boga ušlo u „program ljudskog umovanja“. Stoga je bio vrlo kritičan i nepopustljiv prema svim vrstama lažnih ideologija i zavođenja ljudi. Bio je odvažan i neustrašiv u susretima sa svjetskim moćnicima i apostolski zagrijan za navještaj istine i Božje riječi.

Nije se mogao pomiriti s činjenicom da se Boga otpisuje, pa zbog toga svuda „puše ledeni vjetar“ (kako je zapisao Beckett). Stoga je neumorno propovijedao o Bogu koji ne prolazi, dok obličje ovog svijeta prolazi i nestaje. I to je zauzeto činio i ponavljao u različitim skupinama i susretima koje možemo grupirati u četiri kruga.

U prvom krugu tri su skupine ljudi kojima se najviše obraćao. To su obitelji, mladi i bolesnici. Obiteljima je poručivao neka „postanu ono što jesu po Božjoj zamisli“: a to je intimna zajednica osoba, u službi i obrani života, te mala Crkva u kojoj se raste u kreposti i svetosti. U pastoralnim pothvatima oslanjao se osobito na bolesne i nemoćne te svoje nakane preporučivao u njihove žrtve i patnje. Poticao ih je neka svoju starost i bolest namijene za dobro Crkve i Božjeg kraljevstva. Osobitu naklonost i ljubav očitovao je prema mladima, kako sam to nedavno obrazložio. Usudio bih se reći kako su njemu kao ocu i voditelju Crkve Božje, obitelji, mladi i bolesnici bili njegova pješadija, njegova velika uzdanica i snaga.
U drugom krugu bili su oni koji oblikuju javno mnijenje: državnici, znanstvenici, političari, djelatnici kulture i obavijesnih sredstava. Obraćao im se u različitim prigodama, te neumorno ponavljao da će se pravi napredak dogoditi kad se poveže tehnika s etikom, a vjera udruži sa znanošću. Vjera, dakle, u zagrljaju sa znanošću i tehnika pod ruku s etikom moći će, po mišljenju Karola Wojtyle, dati pozitivan obol razvoju i doprinijeti napretku i općem dobru.
U trećem krugu bili su biskupi s kojima se često savjetovao, svećenici, bogoslovi i Bogu posvećene osobe. Njima je svake godine barem tri puta pisao: na Veliki Četvrtak, na Dan Posvećenog života te za Nedjelju Dobroga Pastira. Biskupe, svećenike i Bogu posvećene osobe držao je svojim časnicima i generalima, neposrednim vrijednim suradnicima. Smatrao ih je „duhovnom vertikalom“ na koju se može osloniti u borbi sa zlom u svijetu. Stoga, nije se umarao poticati ih neka budu vidljivi znak onostranosti i djelotvorni kvasac u ovostranosti; evanđeoskim rječnikom rečeno: molio je i tražio neka budu sol zemlje i svjetlo svijeta.
Četvrti krug u kojem se očitovala aktivnost Ivana Pavla II. jest njegova briga oko svetosti Crkve; oko štovanja onih koje je Crkva uzdigla na čast oltara te uvažavanja vjerničke pučke pobožnosti koju se prepoznaje kao „sensus fidelium“ – osjećaj vjernih. Nošen tim osjećajem, on je tijekom svoga pontifikata proglasio 482 sveca i 1338 blaženika. A od toga najveći broj mučenika, preko 70% mučenika.

U svim tim krugovima i brojnim susretima ostavljao je dojam „Božjeg generala“ koji predvodi vojsku u borbi sa zlom, zasjedama i napastima ovoga svijeta. Stalno je bio u pokretu i među ljudima, braneći i ljudska i božanska prava.

Imali smo, dakle, Papu vizionara s jakim osjećajem za ljude i njihovu povijest. Čini se kao da mu je bio san popeti se jednog dana kakvim svemirskim brodom u nebeska prostranstva pa odozgor doviknuti svima preko svih planeta i meridijana kako čitavim vidljivim i nevidljivim svijetom „kraljuje Gospod Bog“. Sve je to u Božjim rukama!

Iznimni vizionar koji je imao osobiti smisao za ljudsku povijest i povijest Kristove Crkve

Doslovce je shvatio Kristovu zapovijed „Idi i učvršćuj braću svoju“. Zato se osjećao kao „glasnik Velikoga Kralja, koji je poslan na raskršća života“.

I dok razmišljamo o ovom svetom Papi kao iznimnom vizionaru koji je imao osobiti smisao za povijest ljudi i povijest Kristove Crkve, osjećamo kako smo imali veliku milost što smo upoznali odvjetnika ugroženih i neumornog graditelja boljeg društva i nove Europe.

Ivan Pavao II. bio je istinski prijatelj svakog čovjeka i zauzeti promicatelj mira i pravde među ljudima, narodima. Providnost ga je pozvala u ovom povijesnom prijelazu uvesti Crkvu u treće tisućljeće.

Za sve dobro i lijepo što je učinio nama i u svijetu, iskreno mu zahvaljujemo i žarko molimo, neka nas sada s neba prati onom istom naklonošću i ljubavlju kakvom nas je pratio tijekom svojih 27 godina pontifikata. Sveti Ivane Pavle II., moli za nas.
Amen.

mons. Želimir Puljić
nadbiskup zadarski

Ne propustite nove vijesti iz Međugorja
Pridružite se našem WhatsApp kanalu i primajte vijesti i Gospine poruke.
💬 Pridruži se na WhatsAppu
Označeno u
Dodajte Međugorje Info među omiljene izvore na GoogleuTako ćete vijesti iz Međugorja i Crkve češće vidjeti u rezultatima Googlea.
Dodaj kao omiljeni izvor