Nakon porođaja djevojčici je dijagnosticirana osteogenesis imperfecta (bolest krhkih kostiju) tipa III, oblik patuljastog rasta zbog kojeg su kosti vrlo krhke, a životni vijek je nešto manji od prosjeka. Zbog toga je prisiljena koristiti invalidska kolica kako bi se kretala.
Pro-life stranica Live Action News piše da su liječnici uvjeravali roditelje malene djevojčice, Chelsea i Curtisa Lush, da neće preživjeti zbog čega su im predložili pobačaj, te da tijelo djevojčice doniraju u svrhe znanstvenih istraživanja.
Foto: Facebook
„Specijalist nam je preporučio, odnosno predložio da prekinemo trudnoću, no za nas bi to značilo mnogo više od toga. Bilo je to naše prvo zajedničko dijete“, rekla je majka Chelsea za BBC.
Curtis, otac, rekao je da su razmišljali o pobačaju jer im je liječnik rekao da je to najhumanija odluka koju mogu donijeti.
„Bili smo u panici“, priznao je.
Uz pomoć ultrazvuka jedan je liječnik otkrio da je djetetova bedrena kost slomljena na dva dijela, a na rebrima ima nekoliko prijeloma.
S tom se dijagnozom Zoe rodila tri mjeseca kasnije. Djevojčica je dobila visoke bodove na Apgar indeksu - jednostavan sustav bodovanja za brzu procjenu vitalnosti novorođenog djeteta – te je disala samostalno.
Međutim, doživjela je težak početak – pri porodu joj je slomljena ključna kost. U prvom mjesecu otkad je rođena, slomila je obje ruke, jednu nogu i kasnije ponovno još jednu ruku.
Zoe je u tako kratkom vremenu imala tako velik broj prijeloma da joj je majka naučila raditi longete s obzirom da su se liječnici prema njoj odnosili kao prema svakom drugom djetetu i pritom joj nanosili bol.
Jedan od najtežih izazova roditeljima je bilo mijenjanje pelena, a morali su to raditi više puta na dan. Tri su osobe bile potrebne kako se Zoe ne bi ozlijedila prilikom mijenjanja pelena.
„Jedna joj je osoba morala podignuti zdjelicu, druga skinuti pelenu, a treća joj je trebala držati ruke jer bebe znaju imati iznenadne reflekse“, objasnio je otac.
Unatoč tome što su joj se kosti slomile više od 100 puta te što je imala nekoliko operacija, liječnici vjeruju da će Zoe, uz dobru njegu, imati jednako uspješan život kao bilo tko drugi.
„Sada kada ima šest godina sve postaje lakše“, rekla je majka.
Zoe koristi invalidska kolica, igra se u parku koji ima pristup za osobe s invaliditetom i sama se ustaje iz kolica kako je druga djeca ne bi slučajno povrijedila.
Osim toga, njezini roditelji kažu da se uvijek smije, čak i kada je na fizikalnoj i radnoj terapiji ili na terapiji usmjerenoj na razvoj govora.
„Ne bih mijenjala Zoe (...). Nadam se da će u budućnosti imati prilike postići sve ono što i svi drugi mogu“, rekla je Zoeina majka.
