To je rezultat pothvata koji je podupirao i ostvario Latinski jeruzalemski patrijarhat koji je u školu primio ukupno 1.005 učenika. Župnik u Gazi izrazio je nadu da taj prostor bude mjesto na kojem će, među članovima zajednice, moći rasti ljubav, ozdravljenje i međusobno poštovanje
U urbanoj sredini gotovo potpuno uništenoj nakon tri godine bombardiranja, s razorenim zgradama i ulicama punim ruševina, pravo je čudo ponovno čuti zvuk školskoga zvona. Škola Latinskog jeruzalemskog patrijarhata u Gazi, povezana s katoličkom župom Svete Obitelji, službeno je jučer, 22. rujna, ponovno otvorila svoja vrata za školsku godinu 2026./2027., primivši ukupno 1.005 učenika. U školske su se klupe vratila najmlađa djeca u dobi od 2 do 5 godina koja pohađaju vrtić, kao i učenici osnovne škole i srednjoškolci, što je cijeloj kršćanskoj zajednici dalo tračak nade i normalnosti, iako u Pojasu Gaze još uvijek ništa nije normalno.
Svjetlo u tami
Župnik otac Gabriel Romanelli opisao je događaj kao trenutak neopisivoga ganuća, ističući da su vidjeli suze radosnice u očima djece i roditelja koji su nakon tri vrlo duge godine vidjeli povratak svoje djece u školu. Njegove su riječi, poput svjetla u tami, znak nade u budućnost usred jedne od najdramatičnijih humanitarnih kriza našega stoljeća.
Izazov obrazovanja u zemlji ruševina
Povratak učenika u katoličku školu događa se u užasavajućem kontekstu koji pogađa cijeli Pojas Gaze. Prema podacima koje je ovih dana objavio UNICEF, oko 98 posto školskih zgrada na području palestinske enklave uništeno je ili teško oštećeno u sukobu. Zbog toga sustavnoga razaranja za više od 660 tisuća učenika uskraćeno je temeljno pravo na obrazovanje u školi. Opći nastavak nastave u Pojasu Gaze, službeno započet 19. rujna, suočava se s očajnim logističkim uvjetima: velika većina od ukupno 541 tisuće učenika koji su se vratili na nastavu to čini u improviziranim šatorima, privremenim prostorima ili opasnim betonskim konstrukcijama. Nedostaju školske klupe, bilježnice, olovke i knjige, čiji su troškovi trenutno previsoki za obitelji koje su izgubile sve. Osim toga, lokalne vlasti procjenjuju da je u sukobu život izgubilo oko 22 tisuće učenika i više od 770 školskih djelatnika, među kojima više od 530 učitelja.
Čudo župe Svete Obitelji
Usred tih ruševina župa Svete Obitelji u gradu Gazi mjesecima je bila jedino utočište spasa za stotine civila. Tijekom najžešćih faza rata župni su prostori pružili zaštitu i sklonište za više od 450 raseljenih osoba. Unatoč stalnoj opasnosti te nedostatku hrane i pitke vode, zajednica je uspjela održati početne oblike nastave za djecu koja su se sklonila unutar župnog prostora. Kada su se u proljeće neki vratili svojim kućama ili pronašli drugi smještaj, mogli smo primiti više učenika - objasnio je otac Romanelli te dodao - To mjesto, koje je tijekom najvećih sukoba pružalo utočište raseljenima, danas se vraća svojoj obrazovnoj misiji. Nadamo se da će taj prostor biti mjesto na kojemu će, među članovima zajednice, moći rasti ljubav, ozdravljenje i međusobno poštovanje.
Aktivnosti usmjerene na psihološku podršku
Škola Latinskog patrijarhata trenutačno je jedina kršćanska obrazovna ustanova koja je ostala djelatna u Gazi. Njezino ponovno službeno otvaranje – koje je uključivalo izgradnju potpuno nove zgrade namijenjene predškolskom odgoju zahvaljujući međunarodnim donatorima – omogućilo je povratak 77 učitelja na posao. Međutim, otac Romanelli je napomenuo da se osoblje sada mora suočiti s dvostrukom krizom: logističkom, jer nedostaju namještaj i osnovni pribor za rad, ali i duhovnom. Zbog toga će školski program, uz uobičajene predmete, uključivati i opsežan program izvannastavnih aktivnosti usmjerenih na psihološku podršku kako bi se djeci i nastavnicima pomoglo u suočavanju s traumama koje su proživjeli tijekom tri godine prekida školovanja, oskudice i nasilja.
Vrijednost kršćanske prisutnosti
Volju za ponovnim otvaranjem ustanove snažno je zagovarao Latinski jeruzalemski patrijarhat, kao i sam patrijarh kardinal Pierbattista Pizzaballa. On je proteklih mjeseci osobno posjetio Gazu kako bi stanovništvu donio utjehu, kao i blizinu Pape i Crkve. Pritom je više puta ponovio ključnu poruku da ako djeci ne ponudimo obrazovanje, ne može postojati ni nada za taj narod, kao ni za cijeli svijet. U pastoralnom pismu upućenom svim školama u biskupiji kardinal je također podsjetio da se u Svetoj zemlji povratak u školu više ne može uzimati zdravo za gotovo, jer mnogo učionica više ne postoji i još mnogo toga treba učiniti na području obnove, ali i to je bio prvi važan korak.
Djeca Gaze
Upravo zbog žrtve koja je nametnuta najmlađima, posljednjih se dana pokrenula snažna međunarodna rasprava o simboličnom prijedlogu da se Nobelova nagrada za mir dodijeli djeci Pojasa Gaze. Komentirajući tu inicijativu za talijanske medije, otac Romanelli je izrazio svoju punu duhovnu i moralnu podršku. Djeca Gaze postala su simbol – dodao je - Više od dvadeset tisuća ih je ubijeno. Ta velika brojka podsjeća nas na svako ubijeno dijete u bilo kojem dijelu svijeta kao na nedužnu žrtvu ratova.
Dok međunarodna diplomacija teško pronalazi čvrst put prema budućnosti regije, djelovanje mjesne Crkve na terenu pokazuje da obnova Bliskog istoka može započeti jedino od temelja: vraćanjem djeci prava da budu u školskim klupama, uzmu olovku u ruke i ponovno se nadaju. S druge strane, Latinski jeruzalemski patrijarhat u jednom je priopćenju istaknuo da želi nastaviti raditi kako bi zajamčio prisutnost Crkve uz zajednicu, pružajući ne samo duhovno svjedočanstvo nego i praktičnu pomoć, obrazovanje i služenje.
