Ovaj tjedan su objavili izvještaj za prvo tromjesečje 2016. godine, a rezultati su poražavajući.
Svakog mjeseca ubijeno je 322 kršćana zbog svoje vjere, 214 crkvi i crkvenih imovina je uništeno, te se počini 772 različitih oblika nasilja nad kršćanima, poput batinanja, otmica, silovanja, privođenja i prisilnih brakova.
Open Doors je već u izvještajima za 2014. i 2015. godinu upozorio da zapadna društva uopće nisu svjesna koliko je teško kršćanima diljem svijeta, jer “mediji probiru što objavljuju”, izjavio je izvršni direktor Open Doorsa za SAD, David Curry.
Prošle godine je više od 7000 kršćana ubijeno zbog svoje vjere, što je gotovo 3000 ljudi više nego godinu ranije. Najveći broj progonjenja se događa na Bliskom istoku, u Africi i Središnjoj Aziji, a očekuje se da će brojke nastaviti rasti.
Open Doors upozorava da je riječ o tolikoj brojci da situacija na Bliskom istoku i u Africi počinje nalikovati na etničko čišćenje.
Priznatim državama ne mogu ništa
U ožujku je američko Ministarstvo vanjskih poslova, nakon silnih pritisaka organizacija za ljudska prava, napokon Islamsku državu optužilo za genocid. No puno je veći problem postići isto kad je riječ o priznatim državama, jer se u mnogima progon manjina odvija pod okriljem zakona o bogohuljenju, koji dopuštaju državi da progoni vjerske manjine i ateiste. Čak 22 posto država na svijetu ima takve zakone, a iako se u mnogima vjernici kažnjavaju novčanim kaznama, postoje i one u kojima je propisana smrtna kazna.
U takvim državama jako je teško zaštiti živote pojedinaca, a kad međunarodna zajednica pokuša utjecati na njih, za što je najbolji primjer Saudijska Arabija, oni to jednostavno prozovu napadom na svoj suverenitet.
U posljednjem izvještaju, Open Doors je objavio popis 50 država u kojima su kršćani najgore protjerivani zbog svoje vjere. Na prvih deset mjesta nalaze se sljedeće države:
1. Sjeverna Koreja
2. Irak
3. Eritreja
4. Afganistan
5. Sirija
6. Pakistan
7. Somalija
8. Sudan
9. Iran
10. Libija
Sjeverna Koreja se na popisu nalazi već 14 godina, te ondje kršćani pokušavaju čim bolje prikriti svoju vjeru (u tolikoj mjeri da roditelji često ne upoznaju djecu s religijom, strahujući za njihov život), jer se kršćanstvo ondje proziva “opijumom za mase”, kao što je i inače uobičajeno u komunističkim državama. Ako ih ulove, kršćani odbijaju priznati svoju vjeru, no unatoč tome najčešće završe u radnim logorima, u kojima se trenutačno nalazi između 50.000 i 70.000 kršćana.
U sklopu izvještaja je objavljeno da su islamski samoproglašeni kalifati počeli širiti svoje granice i funkcionirati diljem svijeta, a dok se države sve više boje islamističkih ekstremista, sve više muslimana prelazi na ekstremizam iz straha da ekstremisti ne preuzmu njihov teritorij i ne optuže ih da nisu dovoljno dobri vjernici.
