Armenija, mala zemlja smještena na južnom Kavkazu, pretežno je kršćanska i postoji već tisućljećima. Međutim, desetljeća ratova, vjerskih progona, genocida i etničkog čišćenja ugrozila su postojanje armenskih kršćana u Karabahu, spornoj regiji koju svojataju i Armenija i Azerbajdžan, javlja International Christian Concern (ICC), piše Nedjelja.ba.
Groblje Yerablur je podsjetnik na strahote koje su se događale. Ono nije samo groblje, nego i svetište onih koji su ugradili živote u temelje svoje domovine. Tu su pokopani junaci koji su pali braneći armensku zemlju.
Iskhan Petrosyan bio je jedan od 5 000 vojnika koji su umrli štiteći Karabah od azerbejdžansko-turske agresije prošle godine. Bio je čovjek pun optimizma, vedre i nježne duše, koji je u zlu vidio pozitivnu stranu i uvijek bio nasmijan.
Njegovi baka i djed su preživjeli genocid otprije 110 godina u Osmanskom Carstvu. On je služio vojsku za vrijeme prvog armensko-azerbajdžanskog rata 1988.
Izbijanjem novih sukoba 2020. bio je jedan od prvih koji se prijavio za borbe. Hrabro je krenuo naprijed zaštititi svoju zemlju i svoje kćeri, od kojih je jedna najavila vjenčanje. Znao je da je njihova budućnost u pitanju. Želio je da njegova unučad ne naslijede rat. Htio im je ostaviti mirnu državu. Međutim, kao i brojni drugi, nije preživio te je pokopan u Yerablur Panteonu.
Prije nekoliko dana njegova kći Taguhi udala se za svog voljenog muškarca, baš kako je i planirano. Posjetila je očev grob u Yerabluru i prije braka zatražila njegov blagoslov.
Mladenka nema vjenčani buket u rukama već stavlja cvijeće na očev grob i s tugom u očima iznosi svoje osjećaje nakon vjenčanja.
Ko kaže da život na zemlji prestaje kada srce stane s kucanjem? Na groblju Yerablur Pantheon heroji žive dokle god ih se neko sjeća, posjećuje njihovo posljednje počivalište i moli za njihove duše.
