Takva čudesna ozdravljenja preko sakramenta svete euharistije bilježi i arhiv župne crkve sv. Ante u mjestu Sokółka, u Poljskoj /vidi: 1. dio članka/
nastavak članka:
Euharistijsko čudo u mjestu Sokółka direktan je poziv svima nama, podsjetnik da je u svakoj crkvi gdje god se nalazi Presveti oltarski sakrament i gdje god se slavi sveta misa – u euharistiji prisutan uskrsli Isus. On je tu da ozdravi našu dušu i tijelo te nas ravnim putem vodi u nebo. Trebamo se stoga vratiti Isusu, sudjelovati u žrtvi svete mise i klanjati mu se u Presvetom oltarskom sakramentu. „Kako je to ugodno“ piše Ivan Pavao II provesti vrijeme s Njim kao njegov Ljubljeni učenik. Ako se u naše vrijeme kršćanin mora razlikovati od svih ostalih po „umijeću molitve“ kako možemo ne osjećati uvijek iznova da vrijeme provodimo u duhovnom razgovoru, u tihoj adoraciji ljubavi prema Isusu prisutnom u Presvetom Oltarskom sakramentu? Kako često, draga braćo i sestre, sam i sam to osjetio i otud crpio svoju snagu utjehu i pomoć.“ (EE, 25)
Tek kad ispovjedimo svoje grijehe u sakramentu Božanskog milosrđa i to sa iskrenim kajanjem i čvrstom odlukom da ćemo popraviti štetu – onda je omogućeno Isusu da uđe u naše srce i ozdravi naše duše i tijela. Jednom kad nam Isus oprosti grijehe On nas može ozdraviti svojom ljubavlju u otajstvu euharistije.
Primajući svetu pričest jest najdublje iskustvo jedinstva sa Uskrslim Isusom koji nas želi ozdraviti naše tijela i duše. No ovo jedinstvo ne može se postići ako smo u stanju teškog grijeha. Zato nas sv. Pavao opominje da svatko sebe ispita prije nego jede od tog kruha i pije od te čaše. (1 Kor 11, 28-30). Tako, u njegovoj enciklici o euharistiji Ivan Pavao II ponavlja riječi sv. Ivana Krizostoma: „Ja također podižem svoj glas, molim, i preklinjem da nitko ne pristupa stolu sa pokvarenom savješću. Takav čin, u stvari, nikada nas ne može ujedinit s Bogom… Ako je savjest kršćanina opterećena ozbiljnijm grijehom onda je put obraćenja kroz ispovijed nužan za potpuno sudjelovanje u euharistijskoj žrtvi.“ (EE, 36-37)
Bogu je sve moguće (Mk 10,27)
Nedavno sam susreo doktora koji mi je govorio o načinu na koji on liječi svoje pacijente. Prije nego im propiše farmaceutske lijekove on bi im u predhodnom razgovoru predložio da ostvare osoban odnos s Bogom. Ohrabruje ih da oproste svojim neprijateljima, da ne pridržavaju loše osjećaje prema drugima, da prekinu sa okultnim praksama i iznad svega da se oslobode svake ljutnje na Boga zbog bolesti, nego naprotiv da Bogu zahvaljuju i za to iskustvo te Njemu prikažu sve svoje trpljenje i bolest. Ohrabruje svoje pacijente da odu na sakrament ispovijedi, da ispovijede Bogu svoje grijehe, da se pokaju za njih, odluče popraviti štetu, i da prihvate Isusa u svoje srce u Svetoj pričesti.
Doktor mi je pokazao medicinske dokumente koji potvrđuju začuđujuća ozdravljenja pacijenata a koja su izgledala neizlječiva i to nakon što su prekinuli s grijehom i pomirili se s Bogom odstranuvši iz svojih srdaca sve ono što blokira djelovanje Božje ozdravljujuće ljubavi. Svojim vlastitim očima vidio sam rendgenske snimke koje su napravljene prije i poslije posljednje faze oboljenja od raka. Skupina nalaza pokazuje nevjerojatnu činjenicu gdje su pluća obnovljena nakon što su bila prije nekoliko godina otklonjena; drugi opet nalazi pokazuju obnavljanje dijela mozga… Vidio sam i mnoga druga ozdravljenja koja su za znanost neshvatljiva.
Za Boga je sve moguće, ali mi moramo upamtiti da je izvanjsko ozdravljenje samo vanjski znak nečeg daleko važnijeg, a to je duhovno odzravljenje.
Ako odbacimo svaku vrstu grijeha, drugima sve oprostimo i stavimo sebe potpuno na raspolaganje Božjem milosrđu sigurno ćemo postići duhovno ozdravljenje i ponovo ćemo se naći na putu spasenja. Isus nas onda opet može izliječiti tjelesno i tako i drugima dati znak o više važnom duhovnom ozdravljenju: oslobođenju od ropstva grijehu i sotoni.
Bog ne ozdravlja svakog tjelesno, ali svakog će ozdraviti duhovno ako mu samo dopustimo da to učini. Ponekad pojedince poziva na posebnu misiju. On ne otklanja tjelesne poteškoće nego ih u nekim slučajevima ostavlja kako bi se mogli sjediniti s Njim u Njegovu tpljenju za obraćenje i spasenje velikih grešnika.
Isus je umro i uskrsnuo za sve. On grli svakoga sa neograničenim milosrđem. I najveći grešnici imaju pristup njegovu milosrđu. Samo oni koji preziru i odbijaju njegovo milosrđe ne mogu biti spašeni.
Kako bi postigli da nas Isus ozdravlja moramo najprije ispovijediti svoje grijehe u sakramentu ispovijedi a onda nakon primanja pričesti moramo mu povjetiti cijeli svoj život tako da Isus može biti naš jedini Gospodin i najveća ljubav našega života.
Nadalje, moramo radikalno promijeniti naš put i naše navike. Da bismo to učinili moramo napraviti dnevni red i odrediti vrijeme za molitvu, rekreaciju i odmor. Naša dnevna molitva bi trebala uključivati Gospinu krunicu, krunicu Božanskom milosrđu i čitanje Svetoga pisma. Kad je moguće savjetujem i dnevnu svetu misu te klanjanje pred Presvetim sakramentom. Ono najvažnije što treba biti obdržavano jest biti uvijek u stanju milosti Božje (bez teškog grijeha), jer ako je netko u stanju teškog grijeha to je najveća duhovna tragedija u kojoj se netko može naći. Mora postojati čvrsta odluka da se ispovijedi čim se teže sagriješi.
autor članka (i glavni urednik časopisa) O. M. Piotrowski
Izvor: časopis Love one another, 2012, br23
