Dana 26. srpnja 2013. de Brito, koji je tada imao 9 godina, uspio je doći do papamobila koji je prevozio papu Franju ulicama Rio de Janeira. Zatim je zagrlio Svetog Oca i rekao mu da želi biti svećenik.
Deset godina kasnije, de Brito je u sjemeništu nadbiskupije Campo Grande u brazilskoj državi Mato Grosso do Sul. Za de Brita, “sjećanje na taj susret znači uvijek ponovno zapaliti plamen zvanja.”
Papa Franjo posjetio je Rio de Janeiro za Svjetski dan mladih 2013. Bilo je to njegovo prvo međunarodno putovanje nakon što je izabran za papu u ožujku te godine.
Fotografija de Brita kako grli papu Franju ubrzo je postala viralna, postavši jedna od najupečatljivijih slika putovanja.
Mladić je rekao da ga uvijek gane kada govori o tom susretu. “Proći će 10 godina od tog velikog trenutka u mom životu. Naravno da to nije bilo buđenje mog poziva, jer sam već dugo želio biti svećenik. Ali to je, bez sumnje, bila još jedna motivacija više u mom pozivu,” rekao je de Brito u intervjuu za ACI Digital.
Sjemeništarac je rekao da je od malih nogu želio biti svećenik. “Volio sam svirati na misnom slavlju, ići na misu.” U dobi od 5 godina počeo je služiti kao oltarnik u Cabo Friu, u državi Rio de Janeiro, gdje je živio sa svojom obitelji.
“Dugo sam godina bio ministrant i stvarno sam uživao služeći. Jako mi se svidio i katekizam i žurilo se na sakramente. Puno se sjećam svoje prve euharistije, koja je bila najsretniji dan u mom životu”, rekao je.
De Brito se prisjetio da je sa 7 godina prvi put rekao da želi biti samo svećenik: “Prije sam rekao da želim biti učitelj i svećenik, liječnik i svećenik, uvijek nešto i svećenik . Ali kad sam imao 7 godina, jednog dana kad me otac pokupio iz škole i pitao me kako će biti kad odrastem, rekao sam mu da ću biti samo svećenik.”
“Uvijek ističem da je moj poziv na svetost. Svi smo pozvani na svetost i svatko ima poziv, svoj poziv. I razumijem da je moj poziv svećenički, pa sam rekao 'da' ovom pozivu”, objasnio je.
Mladi Brazilac istaknuo je da je papa njegova djetinjstva bio Benedikt XVI. te da je njegova “privlačnost zvanju bila upravo u njemu, jer je u njemu vidio impozantnu figuru, koji je govorio bojažljivo, ali koji je govorio jako dobro, bio je čovjek liturgija.”
“Kada sam imao 7 godina, gledao sam mise u Vatikanu širom otvorenih očiju”, rekao je.
Kada je papa Franjo stigao u Brazil 2013., rekao je da je vidio papu "vrlo blizu nas".
"Kad je izabran za papu, moja ljubav prema Crkvi i mom pozivu je porasla, jer nam je bio netko blizak. Nije da Benedikt XVI. nije bio“, rekao je bogoslov pojasnivši kako je njegova percepcija bila da je „Benedikt XVI. papa koji je živio u Vatikanu i bio je daleko“.
Zatim je došla prilika da bude blizu Pape s Franjinim posjetom Brazilu za WYD Rio 2013. U to je vrijeme de Brito živio u Cabo Friu. On i njegova majka otišli su u Aparecidu, gdje je Papa bio nazočan 24. srpnja. No nisu ga uspjeli vidjeti izbliza.
Zatim su otputovali u Rio de Janeiro, gdje je de Brito uspio doći do pape Franje 26. srpnja. “A postati svećenikom mi je toliko važno da kad sam sreo Papu, nisam mu ni rekao svoje ime. Ne znam kako je znao moje ime, ali nisam mu kazao. Samo sam rekao: ‘Sveti Oče, želim biti svećenik, želim biti poput vas’“, prisjetio se de Brito.
„U tom trenutku susreta s Papom mogao sam osjetiti ogromnu Božju naklonost prema meni, govoreći mi: ‘Sine moj, volim te’, u naručju onoga koji nas očinski prima. Imao sam jako veliko iskustvo da me Papa zagrlio i da je primio ono što sam mu rekao. Jednostavno mi je rekao: ‘Moli za mene i ja ću moliti za tebe’“, dodao je bogoslov.
„Naravno da imamo obvezu brinuti se za svoje zvanje. Ali znati da tako posebna osoba moli za nas je nešto vrlo posebno“, kazao je de Brito koji je početkom 2020. pristupio Redu manje braće kao kandidat. Bio je član kongregacije do kraja prošle godine, kada je zatražio premještaj u bogosloviju Nadbiskupije Campo Grande.
“Naravno da imamo obvezu brinuti se za svoje zvanje. Ali znati da tako posebna osoba moli za nas je nešto vrlo posebno.”
Početkom 2020. de Brito je pristupio Redu manje braće kao aspirant. Bio je član kongregacije do kraja prošle godine, kada je zatražio premještaj u sjemenište nadbiskupije Campo Grande.
“Moja je dužnost kao osobe pozvane u svećenički red održavati taj plamen, ako je to Božja volja. Ali one iskre koje nam pomažu održati naše zvanje, poput susreta s papom Franjom, uvijek su vrlo ugodne, rado ih se sjećamo”, zaključio je.
