Nisu lopovi, oni su samo dva čistača koje je dirnulo djelo Bada Kaldvela. Bad je izgubio svoju ženu Elizabet prije nekoliko godina. Bili su u braku 55 godina. Duže od pola vijeka. A on je dao obećanje – zauvijek.Kada je ona umrla platio je da se napravi memorijalna klupa na koju je svaki dan dolazio sa buketom bijelih rada. Svaki put kada bi se opraštao od tog dragog mjesta rekao bi “vidimo se sutra, srećice. Volim te. Uvijek jesam, uvijek i hoću“, otkrio je deka za CBS.
Ništa ga nije moglo spriječiti. Čak ni snijeg koji je okovao Viskonsin. Star i malaksao nije mogao da prti kroz smetove, ali je uredno dolazio. Prišao bi dokle mu je nanos dozvoljavao i čežnjivo gledao u klupu držeći bijele rade. Krajičkom oka dva čistača Džerod Ebert i Kevin Šulc primijetili su deku koji je svakodnevno dolazio. Kada su shvatili o čemu se radi, uzeli su lopate. Deku je sutradan sačekala staza, specijalno očišćena do njegove klupe.
Svakog dana kada bi vidjeli pahulje, Kevin i Džerod bi se šunjali ka klupi kako deka ne bi znao ko mu čini ovo dobro djelo.
“Jednog dana sam krenuo ka klupi i ispred sebe vidio stazu. Koljena su mi klecnula. Nisam mogao da vjerujem da je neko to učinio za mene“, rekao je deka.
Dvojica radnika su skromno reagovala.
“Obojica smo bili pogođeni njegovom posvećenošću. Zamislite, dolazio je i dalje iako nije mogao da priđe klupi“, rekli su radnici. Džared je dodao “ima tog nečeg svijetlog u čoveku što mu daje nešto sudbinsko neku svrhu, a ja mislim da je to da pomažemo jedni drugima“, rekao je radnik.
U međuvremenu, na jednoj klupi u Viskonsinu stoji cvijeće. Za Elizabet. Zauvijek.
