Njihovu reakciju prenosimo u cijelosti:
Mi, prognanici, Hrvati i katolici iz Bosne i Hercegovine, okupljeni oko udruga hrvatskih prognanika s područja Banjolučke biskupije, sa zebnjom u srcu primili smo vijest da će naš vrhovni poglavar Katoličke Crkve, Sveti otac papa Franjo, 26. travnja ove godine u Vatikanu primiti predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine gospodina Milorada Dodika, čovjeka čiji je lik, djelo i politika sinonim za patnje i težak položaj svih prognanih ljudi s prostora, etnički očišćenog manjeg BiH entiteta u kojem Dodik odlučuje o životu svih koji mu se ne pokoravaju i slijepo ga ne slijede.
Poštujemo proceduru prema kojoj se dogovaraju posjete Svetom Ocu. Također znamo da je Sveti Otac i po svojoj službi, a i kao osoba, istinski otac koji prima otvorena srca one koji žele doći i čuti njegovu poruku koja uvijek usmjeruje na put dobra. Očinski je čin primiti svakog čovjeka pa i najvećeg grješnika. Ipak, izražavamo duboko žaljenje da u pripremu ovog pohoda, ako je do njega uopće trebalo doći, nisu snažnije uključeni najviši predstavnici Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini koji najbolje poznaju stanje svojih biskupijskih zajednica.
Zar se treba plašiti da i ovom prigodom iziđe na vidjelo tužna istina o teškom životnom položaju preostalih Hrvata i katolika koji su gotovo istrijebljeni jer ih je, od prijeratnih više od 200 tisuća, danas u entitetu RS, prema crkvenim podacima, samo oko 8.860. Znamo da je Svetoj Stolici dobro poznato kakva je teška nepravda pogodila i još uvijek pogađa katoličku zajednicu posebno na područjima Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije u dijelovima koji pripadaju entitetu RS gdje je gospodin Dodik već 16 godina apsolutni gospodar.
O spomenutom stanju neumorno crkvenu i svjetsku javnost obavještavaju biskupi Katoličke crkve u BiH napose naš banjolučki biskup Franjo Komarica, kojega gospodin Milorad Dodik, a ne građani RS-a, već godinama ne želi čuti niti nešto konkretno poduzeti da se stanje promijeni na bolje. Štoviše, gospodin Dodik spreman je izreći na račun biskupa Komarice potpuno neutemeljene uvrede što je na osobit način pokazao 2018. godine, uoči katoličkog blagdana Uskrsa, kada ga je izvrijeđao riječima "kako biskup laje protiv Republike Srpske“.
Budući da je naš biskup Komarica predstavnik svih katolika Banjolučke biskupije i predstavnik Crkve, spomenuta uvreda gospodina Dodika upućena je i svim katolicima, ali i mnogim ljudima koji vrlo dobro poznaju dokazano čovjekoljublje i kristoljublje pastira Crkve banjolučke prema svakom čovjeku bez obzira na vjersku, rasnu ili nacionalnu pripadnost. Koliko je gospodinu Dodiku stalo do katolika u njegovom entitetu, potvrđuje i činjenica da već osam godina uporno odbija primiti banjolučkog biskupa na razgovor o pitanjima i problemima s kojima se suočavaju preostali Hrvati katolici.
Kao pripadnici žive prognane katoličke Crkve s područja Banjolučke biskupije nikada do sada u 16 godina vladavine Milorada Dodika (dva mandata kao predsjednik Vlade RS- a, a dva mandata kao predsjednik entiteta RS-a), nismo čuli da je izrazio žaljenje zbog brutalnog i nasilnog protjerivanja više od 200 tisuća katolika s područja današnjeg entiteta RS-a niti da je poduzeo konkretne mjere za ispravljanje nepravde i povratak prognanih u tom dijelu Bosne i Hercegovine u kojoj je on cijelo ovo vrijeme neprikosnoveno vladao.
Lik i djelo gospodina Milorada Dodika dobro su poznati domaćoj i svjetskoj javnosti, o čemu su u Vatikanu, nadamo se, dobro informirani. Podsjetit ćemo samo na neke najsvježije čine njega i njegove politike koja odnose u Bosni i Hercegovini dovodi do novog usijanja i moguće nove eksplozije s nesagledivim posljedicama.
Pored standardne opstrukcije svakog održivog povratka hrvatskih i bošnjačkih prognanika na etnički očišćene prostore u entitetu RS-a, gospodin Dodik i njegova politika, unatoč pravomoćnim presudama Međunarodnog kaznenog suda u Hagu, negiraju zločine i sam genocid izvršen u Srebrenici i drugim mjestima u BiH, utvrđen i presuđen presudama ovog međunarodnog kaznenog suda. K tomu, njegovim izričitim zalaganjem studentskom domu je dao ime ratnog zločinca Radovana Karadžića, osobno ga svečano i pompozno otvorivši 2016. godine u društvu supruge Radovana Karadžića, Ljilje Karadžić, kojega je sud u Hagu osudio na doživotni zatvor.
Zar se tako gradi povjerenje među narodima u Bosni i Hercegovini i stvaraju li se tako preduvjeti za povratak protjeranih i raseljenih građana ove napaćene države, napose uz svakodnevno osporavanje države Bosne i Hercegovine gdje "veliki kartograf“ Milorad Dodik crta granice velike Srbije???
Dodamo li tome i svakodnevno favoriziranje entiteta RS-a kao države te najavljivanje njenog odcjepljenja od matične države Bosne i Hercegovine, postavlja se utemeljeno pitanje, koja je svrha njegova posjeta i s čime to predsjedatelj Predsjedništva BiH gospodin Dodik ide papi Franji u posjet, o čemu će ga informirati, a da to papi Franji već nije poznato? Hoće li tražiti od pape Franje oproštenje zato što je katoličkom biskupu mučeničke Crkve banjolučke javno rekao “da laje…“, što suptilno gradi i provodi takvu politiku kojom je onemogućen povratak i obnova porušenih domova i infrastrukture desetinama tisuća Hrvata katolika na području entiteta RS; što je u svom entitetu ukinuo Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica i što je povratak i obnovu proglasio završenim iako nisu ni započeti kada su u pitanju Hrvati katolici kojih se samo mali broj vratio, a otišao veći broj onih koji su preživjeli rat u tom dijelu BiH.
Imovina prognanih je devastirana i uništena, a da do danas, koliko je nama poznato, nitko od nesrpskog stanovništva nije dobio odštetu ili naknadu za pretrpljenu štetu u entitetu RS. Kuće, koje su trebale biti obnovljene kako bi se prognani mogli vratiti, nisu obnovljene. Planirano sprečavanje povrataka od strane vlasti RS je, nažalost, uspješno provedeno uz prešutni pristanak velikog dijela međunarodne zajednice, koja je takvom politikom priznala da je etničko čišćenje i protjerivanje legitimno ako je u interesu velikih sila.
Za zločine koji su počinjeni nad nedužnim civilima, Hrvatima katolicima, koliko je nama poznato, nitko nije odgovarao iako su imena zločinaca poznata. Podsjećamo da je npr. samo u jednom danu u selu Briševu 1992. godine, ubijeno na okrutan način 67 nedužnih i nenaoružanih civila, žena, djece i muškaraca. U banjolučkom kraju, u kojem nije bilo ratnih djelovanja, ubijeno je nekoliko stotina osoba samo zato jer su bili Hrvati, a nerijetko se to događalo na kućnom pragu.
Politika koja je dovela do etničkog čišćenja se i dalje provodi uz blagoslov velikog dijela međunarodnih čimbenika, koji nisu nikada ni imali strategiju povratka prognanih, niti su je željeli.
Kada ovako kompromitirana osoba ide u posjet Svetom ocu, moramo se upitati kakve su njegove namjere i nije li to njegov pokušaj manipulacije na način da se u javnosti stekne dojam da i Sveti otac prihvaća trenutno stanje i politiku etnički očišćenih prostora u RS-u, gdje je protjerano i istrijebljeno više od 90 posto katolika. Otvara li se na taj način prostor u javnosti da Svetom ocu prigovore da prima u posjetu čovjeka koji krši sve međunarodne norme i standarde, koji je likom i djelom, kako to pojedini nazvaše, "remetilački faktor“.
Pročitali smo u tisku da Dodik neće s papom Franjom "razgovarati o političkoj situaciji u BiH niti će lobirati za politička događanja u Bosni i Hercegovini“ nego da će "razgovarati o ekumenizmu, toleranciji, poštivanju i suživotu…“ Zar da se s gospodinom Dodikom razgovara o ovim temama kada ga svi u Bosni i Hercegovini i šire vrlo dobro poznaju kao čovjeka koji čini sve da ne dođe do ekumenizma, tolerancije, poštivanja ljudskih prava i suživota. Budući da gospodin Dodik obnaša najvažniju službu u državi Bosni i Hercegovini, uvjereni smo da s njim nužno treba razgovarati o temeljnim pitanjima provođenja pravde i mira, ostvarenja svih ljudskih prava i vjerskih sloboda na svakoj stopi Bosne i Hercegovine, a osobito u entitetu RS, a svakako o pitanju poduzimanja što hitnijih koraka za ispravljanje nepravdi i omogućavanje povratka svih koji se žele vratiti u BiH i posebno u entitet RS.
Kao ljudi koji i u ove najsvetije dane Velikog tjedna uoči Velikog petka i najbliže priprave za Uskrs već gotovo 30 godina nosimo svoj prognanički križ, iznosimo svoja razmišljanja i upućujemo svoj vapaj za koji želimo da preko dobrih i istinoljubivih ljudi stigne do Svetog oca Pape Franje. Ujedno je ovo i naš skromni doprinos u razobličavanju lika i djela gospodina Milorada Dodika kao glavnog protagoniste nastavka politike koja nas je protjerala s naših ognjišta.
