Iako se u početku protivila ovoj proslavi, danas joj se na licu zrcali radost i zadovoljstvo zbog pažnje koju joj iskazaše njezini najmiliji.– Moj sin Stipe umro je prije tri godine pa mi nije do slavlja – pojašnjava brišući suze. U svom dugom životnom vijeku, priča nam, koracala je kroz brojne trnovite staze tuge, žalosti i siromaštva, ali je unatoč svemu svoj stoti rođendan doživjela čvrsta, bistra i poprilično zdrava, piše tomislavcity.com.
– Bogu fala, ništa me ne boli i sve mogu sama! Samo slabo čujem, a da mi nije slušnoga aparata ne bi čula ništa – iskreno priznaje dodajući kako je vid puno bolje služi na desno nego na lijevo oko.
– Kažu mi da to operiram, ali ja neću. Pa ne mogu ja godine vratit! Na jedno oko dobro vidim i to je dosta! – tvrdi veselo. Priznaje da je tu i tamo zna zaboljeti rame i koljeno, ali samo kad miruje i ništa ne radi.
– Kad radim ne boli me ništa! – veselo otkriva priznajući kako se upravo u radu krije recept za dugovječnost.
– U mene je sve čisto, i kuća i okućnica! Svoju robu perem ručno, sagnem se pa nožem ošišam travu, a i vrt sam posadila, imam svega! Imam i voćke i cvića samo ove godine manje jer je suša! – priznala je ova uistinu osebujna starica koja nam je svoje tvrdnje odlučila i dokazati pa nas je spremno nagovorila na obilazak njezine lijepe i uredne kuće i okućnice.
– Peć na drva sam lipo očistila, kanula sam na ploču zeru ulja pa utrljala novinom i poklopila. Samo nisam doli znala odšarafit, to će sad dica! – priznala je zadovoljno dok smo veselo ispijale crnu kavu.
– Ja sam ti bez matere ostala u 13. godini. Dva brata, sestra u povojima i ja ostali smo s ćaćom i priživili – prisjetila se Kukuša koja se udala u dvadesetoj godini, a samo pet godina kasnije, za vrijeme druge trudnoće ostala je udovica.
– Udovica sam od četerespete. Mog su pokojnog Marijana i još osmoricu partizani uvatili doli u pećini, i sad im doli imena stoje. Odveli su ih, ubili i bacili – prisjeća se kroz suze.
– Sve sam radila da podignem dicu: kopala, kosila, išla u šumu i u Kaure po rakiju, pa je nosi u Duvno prodavat. Samo su me jednom uvatili! Sa mnom je išla i jetrva pokojna, samo ona bila starija i mudrija pa pod Mesijovinom uzela šćap, naišle ovce a ona se pravila da čobanuje. Njoj nisu ništa, a meni otvoriše torbu i odnesoše rakiju. Tad i nikad više! – pripovijeda ova nevjerojatna starica.
Od dva sina dobila je četvero unučadi i devetero praunučadi.
– Sviju jednako volim i svi su mi dobri – tvrdi ne krijući ponos jer su svi izrasli u dobre i čestite ljude. Dobri su joj kaže i svi susjedi: Jozo, Ilka, Anica, Anđa i Velina te časne sestre i fratri, svi je svakodnevno obilaze.
– Fra Petar me često obiđe, a kavu sama sebi nikad ne pravim već kad mi se pije odem u Veline! – veselo će Kukuša koja zadnje tri godine živi sama.
– Mlađi sin Ivan je sa svojima u Kutini i k njima odem priko zime. Sa starijim sam živila, on se razbolio i umro, a nevista je obolila pa je u domu. Dobra mi je bila i valjala, dica su se razišla pa dođu kad mogu, neka su mi živi i zdravi! A ja u dom neću dok god mogu o sebi, a Bogu fala još mogu! – priznaje zadovoljno.
Vidjeti je veselu i zadovoljnu uz njene najbliže, uistinu je lijep prizor, a doživjeti stotu svakako nije mala stvar. Stoga joj želimo puno zdravlja i radosti u društvu njenih najmilijih, obitelji, rodbine i prijatelja koji se danas svečano okupiše te u odličnom raspoloženju nazdravljaju u njezinu čast. Neka joj je sretan i blagoslovljen stoti rođendan!
Ivana Ćurić/Tomislavcity
