Svećenik Banjolučke biskupije vlč. Zvonimir Matijević pokopan je 31. kolovoza na katoličkom groblju Sv. Marka u Banjoj Luci.
Svećenik Zvonimir je blago preminuo u Gospodinu 29. kolovoza nakon višegodišnje bolesti u 64. godini života i 32. godini svećeništva, a javnosti je poznat po tome što je u katedrali Srca Isusova u Sarajevu 6. lipnja 2015. pred papom Franjom iznio svoje potresno svjedočenje o patnjama koje je podnio tijekom nedavnoga rata, javila je KTA.
Svetu misu zadušnicu u katedrali Sv. Bonaventure u Banjoj Luci predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica u zajedništvu s pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom i uz koncelebraciju 27 svećenika među kojima su bili i kolege svećenici iz vremena njegova teološkog studija. Na misi je sudjelovala i rodbina, prijatelji i poznanici pokojnog svećenika, veliki broj časnih sestara i drugi vjernici.
Teški križ
U prigodnoj propovijedi biskup Komarica je kazao da je svećenik Zvonimir znao odavno za svoju neizlječivu bolest i dolazak sigurne skore smrti te da nije pod tom sviješću potpuno klonuo. „On je svoj svakodnevni bolni teški križ strpljivo nosio. Doduše, nitko od nas ne zna kakve su sve misli posljednjih tjedana i mjeseci ispunjavale njegovo srce. Nećemo nikada saznati, kako je on često u mislima, a možda i u riječima svojim imao sadržaj svetopisamskih riječi iz Knjige tužaljki: 'Dotrajao je život moj i nada koja mi od Gospodina dolazi. Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! (...) Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo (...) Dobar je Gospodin onome koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži' (3, 17-26)“, naveo je biskup.
Biskup Komarica potom je rekao da je, dva dana prije nego što je svećenik Zvonimir prešao u vječnost, bio kod njega. „Vidno se razveselio premda nije uslijed liječničke terapije mogao jasno izgovarati. Ja sam ga tješio svetopisamskim riječima i zahvalio mu za njegovu kršćansku postojanost u nošenju svojega teškog križa zajedno s Kristom za spasenje besmrtnih duša i za proširenje i učvršćenje Božjeg kraljevstva na zemlji. Molio sam za Božju utjehu i pomoć u daljnjem strpljivom podnošenju najnovijih zdravstvenih problema i poteškoća koje su zadnjih dana ponovno nastupile. Prenio sam mu pozdrave vas braće svećenika i sestara redovnica, rekavši mu da mnogi od vas za njega molite. Bilo mu je drago. Prije odlaska sam ga blagoslovio i oprostio se od njega riječima: 'Zbogom Zvonimire, vidjet ćemo se opet!' Iako su me liječnici u toj i prethodnoj bolnici odakle je poslan prije pet dana uvjeravali da će se on od najnovije bolesti koja ga je shrvala, oporaviti, Gospodar života je s njime planirao drukčije. Pozvao ga je sebi u vječnost“, kazao je biskup Komarica.
Istaknuo je da je pokojnika poznavao kao čovjeka vjere i spremnosti na trpljenje. „Smijemo se nadati da mu je milosrdni Gospodin kod njihova susreta licem u lice uputio one silno utješne riječi koje nalazimo u Matejevu Evanđelju: 'Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti. Uđi u veselje gospodara svoga!' (25, 21). I da je na prelasku iz vremena u vječnost, dočekala i Nebeska Majka svih nas, kojoj se tako često molio riječima: 'Moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše!'“, kazao je mons. Komarica.
Podsjetio je da je Gospodar tom svojemu vjernom sluzi tijekom zemaljskog života dao određene dragocjene darove kršćanske vjere, nade, ljubavi i trpljenja, a on je te darove primjenjivao kao revni Kristov svećenik ustrajno sve do smrti. „Osobito mu je Krist, božanski Patnik udijelio nesvakidašnji dar da zajedno s njime tijekom dugih godina pati zbog zlobe i sotonske mržnje bezbožnih njegovih mučitelja koji su ga na početku Domovinskog rata maltretirali do besvijesti. Nije tada pod užasnom torturom bezdušnika završio smrću kao neka druga subraća svećenici naše biskupije, nego je neizlječive posljedice i tragove te sotonske torture strpljivo podnosio punih 26 godina ne izbjegavajući pri tom i druga pastoralna zaduženja koja je rado obnašao. Župljane svoje rodne župe kroz buduće generacije zadužio je velikim naporom oko temeljite obnove župne crkve Pohoda BDM ovdje u Banjoj Luci“, rekao je biskup Komarica izričući hvalu svima, braći svećenicima, sestrama redovnicama, vjernim vjernicima laicima i medicinskom i drugom osoblju u bolnici i Caritasovu domu za svu pomoć i utjehu koju su mu pružili.
Na kraju mise zadušnice riječi sućuti uputio je župnik u Trilju don Stipe Ljubas koji je u vrijeme rata bio tajnik nadbiskupa splitsko-makarskog mons. Ante Jurića. Prisjetio se dana kada je prije 26 godina (1992.) išao iz Splita ambulantnim kolima na razmjenu u Žitnić te prihvatio vlč. Matijevića od srpskih oružnika. Kazao je da je zaplakao kad ga je vidio jer je cijelo njegovo tijelo bilo u modricama i podljevima krvi. Dodao je da su ga prevezli u bolnici na Križinama gdje su ga liječili 20-ak dana, a potom je neko vrijeme bio smješten u Svećenički dom Splitsko-makarske nadbiskupije. Istaknuo je i da je nadbiskup Jurić poveo sa sobom svećenika Zvonimira u Rim gdje ih je primio papa Ivan Pavao II. „I sveti papa Ivan Pavao poljubio ga je i zagrlio. To svjedočim“, kazao je don Stipe ističući da je i kasnije ostao u prijateljskim odnosima s vlč. Zvonimirom ističući njegovu svećeničku vjernost i revnost.
Pročitane su i poruke sućuti koje su uputili: nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kard. Puljić, nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić, školski kolega pokojnog svećenika Zvonimira mons. Berislav Grgić, biskup u norveškom gradu Tromseu, te regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove s. Ana Marija Antolović koja je bila nazočna na sprovodnim obredima.
Sprovodne obrede na groblju Sv. Marka predvodio je biskup Semren, prenosi Nedjelja.ba.
