Svoju mjesečnu naknadu, koja iznosi 450 kuna neto, preusmjerio je za sufinanciranje učeničkog prijevoza.
Davor Ilić / foto: Facebook
– Da nije riječ o populizmu dokazuje i protokolirani podnesak kojim Ilić zahtijeva od grada Knina da se ukupni iznos od naknada preusmjeri u sufinanciranje prijevoza učenika iz osam kilometara udaljenog Golubića, piše 100posto.hr.
Davorovi roditelji posuđivali za kartu do škole pa on odlučio pomoći djeci koja su u sličnoj materijalnoj situaciji
Na odricanje od vijećničke naknade dijelom su ga motivirala vlastita iskustva.
– Ja sam imao nezgodnu situaciju dok sam se školovao i trebao kao srednjoškolac iz Golubića putovati u Knin u školu. Moji roditelji posuđivali bi novac za moju mjesečnu autobusnu kartu koja je tada koštala oko 600 kuna. Za Kninjane je to velik novac, vjerujte mi. Žao mi je mojih sumještana i identificirao sam se s njima, objasnio je Ilić za isti izvor razlog zbog kojeg se odrekao mjesečnih primanja za četiri mjeseca te dodao kako je riječ ipak o 700 kuna bruto, a ne 450 kuna neto iznosa koje će se preusmjeriti za sufinanciranje prijevoza.
Inače, Davor Ilić je rođen u srednjobosanskom gradiću Kiseljaku u BiH, po stišavanju ratnih zbivanja. Nekoliko mjeseca nakon rođenja, odselio se u Hrvatsku s roditeljima i troje starije braće.
U Kninu su živjeli desetak godina u kući koju su zauzeli po dolasku, a danas živi u naselju Golubić zajedno s brojnim drugim bosanskim Hrvatima.
foto: Davor Ilić
‘Svaka stranka tijekom predizbornih kampanja mnogo obećava, ali malo toga realizira’
Davor tvrdi da svaka stranka tijekom predizbornih kampanja mnogo obećava, ali malo toga realizira. Tako, upravo navodi primjer iz Golubića, gdje nisu u potpunosti subvencionirane karte za dolazak u školu.
– Sada kad participiram u nekakvoj politici imam priliku pomoći ljudima koliko mogu, pa zašto ne bi pomogao. Nisam populist, politika ne treba biti uvijek stjecanje moći i bogatstva, govori Davor.
Na politički angažman se odlučio tako mlad, a nadamo se da će ovako neiskvaren ostati i dalje. Na ulazak u politiku se odlučio jer smatra da mladi puno jednostavnije i burnije reagiraju na svoje okruženje.
– Prvo krene sa slijepom ulicom poduzetništva, pa ti se presele prijatelji, završiš školu s dobrim uspjehom i nemaš posla, a kada majka zaplače jer neki brat odlazi za bilo kakvom životnom prilikom u drugu državu, kažeš ‘Stop!’ Ja sam od onih koji uvijek traži način kako nešto može, a ne kako nešto ne može. Drugi su u osnovnoj i srednjoj školi maštali kako da odu na sezonu raditi, ja sam maštao kako bi to bilo kad bih ja mogao grad učiniti toliko boljim da nitko ne mora otići nigdje osim kada ide na godišnji odmor, ispričao je Davor za 100posto.hr.
