Odgovarajući na pitanje je li se premišljao pri donošenju odluke o prihvaćanju imenovanja na dužnost banjolučkog biskupa, mons. Majić rekao je da je to za njega bilo veliko iznenađenje.
„Zahvalan sam Svetoj Stolici i Nuncijaturi u Sarajevu što su mi dali jedno vrijeme da ta vijest u meni odzvoni te da je mogu u miru promisliti i, dakako, u molitvi donijeti pravi odgovor“, rekao je mons. Majić dodavši da je taj odgovor Svetom Ocu i Crkvi bio „da“.
In nomine Domini
Novoimenovani biskup otkrio je za Dnevnik RTV HB da je odabrao svoje biskupsko geslo.
„Od primitka obavijesti i poziva da prihvatim, razmišljao sam koje bi to bilo najprikladnije geslo. Odlučio sam se za jedno sadržajno geslo, a u sebi vrlo jednostavno, što mi kao vjernici svaki dan često izgovorimo, rekao je mons. Majić pojasnivši da „prije svakoga početka rada kažemo ‘u ime Isusovo’.“
„Odlučio sam se da moje biskupsko geslo bude ‘In nomine Domini – u ime Božje’“, kazao je mons. Majić.
Računa na savjetodavnu pomoć biskupa Komarice
Gost Dnevnika RTV HB otkrio je da je razgovarao s biskupom Franjom Komaricom, dosadašnjim banjolučkim biskupom.
„Biskup Komarica i ja se odavno poznajemo. Bio je moj profesor kada sam bio na studiju teologije i filozofije u Sarajevu. Predavao mi je dva predmeta; liturgijsku glazbu i liturgiku. Kada je 1985. imenovan za banjolučkog pomoćnog biskupa pomogao sam njegovom preseljenju iz Sarajeva u Banju Luku“, rekao je mons. Majić dodajući da su, ne znajući da će doći ovaj dan, uvijek bili u dobrim odnosima.
Mons. Majić rekao je da se i na dan imenovanja čuo s biskupom Komaricom koji mu je poželio dobrodošlicu te da želi pomoći Crkvi koju je kao pastir vodio 35 godina.
„Zahvalan sam mu i računam na njegovu savjetodavnu i duhovnu pomoć“, rekao je mons. Majić.
O datumu preuzimanja Biskupije
Upitan kada će službeno preuzetu biskupiju, mons. Majić rekao je da predstoje božićni blagdani te da treba učiniti duhovnu i liturgijsku pripremu.
„Još nismo utvrdili datum i treba vidjeti tko će sve biti aktivno uključen u to. Možda za 2-3 mjeseca, ne mogu sada ništa izričito reći“, kazao je mons. Majić.
Banjolučka biskupija najviše stradala
Prije rata u Banjolučkoj biskupiji živio je veliki broj katolika. Danas je taj broj minimalan. Upitan što Crkva može učiniti kako bi potakla na povratak, ali i opstanak onih koji žive tamo, imenovani biskup Majić istaknuo je da je, promatrajući stradanje naroda i vjerskih zajednica, najviše stradala Banjolučka biskupija od svih katoličkih biskupija, pravoslavnih eparhija te islamskih muftijanstava.
„Banjolučka biskupija najviše je stradala kada se radi o broju ljudi koji je napustio svoja stoljetna ognjišta. Kada pogledamo stradanja i ubojstva svećenika Banjolučke biskupije, onda zaista govorimo o mučeničkoj Crkvi“, rekao je mons. Majić i dodao da Crkva može činiti upravo ono što je njeno poslanje.
„Crkva može utvrđivati, osnaživati i probuditi nadu i vjeru; mora pomagati da ljubav jača i utvrđuje se“, rekao je mons. Majić dodajući da kroz kreposti vjere, nade i ljubavi treba zavladati mir u srcu, mir u društvu i mir među narodima.
Mons. Majić pojasnio je da kroz taj mir treba biti prostora za bolji zemaljski život u egzistencijalnom i sigurnosnom aspektu.
„O tome ljudi razmišljaju prije nego se odluče hoće li doći i ostati na tom prostoru ili, ne daj Bože, napuštati ga. Kroz taj vid crkvenoga djelovanja treba pomoći onima koji imaju poziv, a to su civilne strukture, da u tom pravcu djeluju“, rekao je mons. Majić.
Dodao je da civilne strukture vlasti trebaju poštovati dostojanstvo osobe.
„Svatko treba imati pravo biti tamo gdje je Bog htio da se rodi i živi te se svakome, podjednako, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost treba osigurati jednaka prava za život“, rekao je mons. Majić.
Služenje, ne nagrada
U posljednje vrijeme svjedočimo imenovanjima biskupa koji dolaze iz Hercegovine. Neki će u šali reći da će Hercegovina ostati bez svećenika, dok drugi to vide kao nagradu mjesnoj Crkvi. Odgovarajući kako on na to gleda, mons. Majić kazao je da se na to ne može gledati kroz to da će Hercegovina ostati bez svećenika, a ni kao nagradu jer je biskupstvo služenje, a ne nagrada.
„Ako je jedna Crkva spremna na služenje, onda će i davanje, pa ako hoćete i u biskupsku službu u druge biskupije, biti uzvraćeno toj mjesnoj Crkvi novim zvanjima“, rekao je mons. Majić pojašnjavajući da će se uvijek moliti da u cijeloj BiH ima dovoljno duhovnih zvanja.
Biskup Majić zaključio je da se na biskupsku službu ne smije gledati kao na čast nego kao na služenje.
