Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s jedanaest svećenika iz različitih hrvatskih (nad)biskupija. Proslavi su nazočile brojne Anćele iz Hrvatske i iz Italije te rodbina i prijatelji.
Prije početka euharistijskoga slavlja riječ pozdrava uputila je provincijalna poglavarica Službenica Milosrđa s. Mariangela Galić. Zahvalila je svima što su došli zajedno s Anćelama slaviti veliki dan za njihovu redovničku zajednicu, kazavši: „Slavimo Gospodina zbog izabranja, upućenog poziva te odgovora naših sestara.“ Poželjela im je da ih na njihovom redovničkom putu prati primjer i zagovor utemeljiteljice sv. Marije Krucifikse. Zahvalila je roditeljima i obitelji sestara što su svoje kćeri velikodušno darovali Bogu i redovničkoj zajednici te ih zamolila da im i dalje budu blizu podrškom i molitvom.
Pozdravima se pridružio i nadbiskup Barišić istaknuvši da redovnice zavjete Gospodinu vrše pred svim pukom Njegovim, među sestrama i pred Crkvom Božjom. „Zahvalimo Gospodinu za milosti koje nam je udijelio 50-godišnjim služenjem sestara koje slave svoj zlatni jubilej, podržimo molitvom one koje polažu doživotne zavjete i ohrabrimo sestru koja polaže svoje prve zavjete“, kazao je nadbiskup na početku misnoga slavlja. U svojoj je propovijedi govorio o Božjem pozivu i izabranju, o njegovoj ljubavi i našem odgovoru. U surječju biblijskih čitanja koja su sestre izabrale za taj dan istaknuo je da Gospodin poziva i želi nas vidjeti pred svojim licem, a mi mu poput Mojsija trebamo odgovoriti sa strahopoštovanjem. „Mojsije izuva svoju obuću, svoju sigurnost udaljuje od sebe i ogoljuje se pred Gospodinom. Prilazi mu sa strahopoštovanjem i povjerenjem. I Gospodin se ogolio kada je postao čovjekom, postao u svemu nama sličan osim u grijehu. To je ljubav koja se daje potpuno, ne ostaje na distanci nego nam dolazi blizu. On nije sila, snaga, anonimnost nego osobna ljubav. On je Bog praotaca naših: Abrahama, Izaka i Jakova“, naglasio je mons. Barišić.
Budući da svaki čovjek želi radostan, sretan i ostvaren život a često biva nezadovoljan i opterećen različitim poteškoćama i promašenim izborima nadbiskup je naglasio kako „Božja ljubav ima sposobnost ispuniti sve prostore našega srca. To srce na Božjem tragu gleda sebe, svoj život i život bližnjega očima i srcem Božjim. Ono vidi čovjeka u potrebi. Ono je spremno na sebedarje i žrtvovati sebe za druge. Ono je sposobno ljubiti jer žrtvovati sebe radi drugoga najveće je iskustvo ljubavi. Kada smo učinili nešto dobro za drugoga, osjetili smo neizrecivu radost. To je božanska ljubav koja je prisutna tamo gdje se samoprijegorno dajemo.“ Zahvalio je sestrama Anćelama na svjedočkom i požrtvovnom životu koji zna što je ljubav i dostojanstvo onoga koji ih je pozvao.
Nakon homilije uslijedio je obred obnove zavjeta, a potom i polaganje doživotnih zavjeta. Pet sestara zahvalile su Bogu za 50 godina zavjeta: s. Gracija, s. Aurelija, s. Albina, s. Patricija i s. Rafaela. Prve zavjete položila je s. Katarina, a doživotne zavjete po rukama generalne poglavarice M. Gabrielle položile su tri sestre: s. Ivana, s. Ksenija i s. Veronika. Nakon prostracije za vrijeme koje se mole litanije, uslijedio je obred zavjetovanja te svečani blagoslov ili posvećenje zavjetovanica. Nadbiskup je potom zavjetovanim redovnicama predao znak zavjetovanja: križ, a generalna poglavarica stavila im je na glavu vjenčić. S tim je završen obred zavjetovanja te je nastavljeno s euharistijskim slavljem koje je svojim pjevanjem uzveličao zbor Anćela. Na kraju je misnoga slavlja nadbiskup čestitao redovnicama na zavjetima poželjevši im da ono što je Bog u njima započeo, sretno i dovrši.
