S molitvenicima i krunicama u rukama Splićani, otočani, vjernici iz Dalmatinske zagore, kao i oni iz susjedne Bosne i Hercegovine bili su dio cjelonoćnog bdijenja, palili su svijeće i strpljivo čekali u redovima kako bi se barem na nekoliko trenutaka zaustavili ispred neraspadnutog tijela omiljenoga hrvatskog sveca i sve svoje snage usmjerili na kratke, ali kažu nam, učinkovite molitve. Molilo se za mnog toga, zazivala su se u pomoć nebesa za svjetski mir, bližnje, obitelj, domovinu, političare, ekonomsku situaciju, posao, zdravlje, ljubav, čak i ispite.
Kapucini su organizirali sakrament pomirenja gdje god su stigli, pa su se grijesi opraštali na autobusnoj stanici, igralištu, pod vedrim nebom... Organizacija je bila na visokoj razini. Nije bilo gužvi u prometu, policajci i redari su pomagali, dijelili vodu, a punom parom radilo je i osoblje Hitne pomoći, budući da je zbog velikih gužvi, posebno za vrijeme mise, bilo i onih koji su potražili medicinsku pomoć.
Ljubav koju su dalmatinski vjernici pokazali u nedjelju prema svetom kapucinu Leopoldu, Poljičaninu i Bokelju, koji je svoju privrženost pokazivao posebno prema odijeljenim kršćanima ali i patnicima svih vrsta koje je tješio u skromnoj sobici padovanskog samostana - se ne pamti. Sve ulice oko Gospina svetišta bile su prepune hodočasnika, cijelu noć trajalo je bdijenje, obilazak oko svetog tijela, Split nije spavao.
Neprekidna molitva nastavila se i u ranim jutarnjim satima ponedjeljka, 18. rujna kada je misno slavlje u 5 sati predvodio don Tomislav Ćubelić, katedralni župnik. U svojoj je propovijedi govorio o tome kako je sv. Leopold ušao u knjigu pamćenja Crkve, odnosno u konkretni život Crkve.
„Sveti Leopold stajao je svojom osobom, životom uz evanđelje. Unutar evanđelja odvijao mu se čitav život. Kroz Krista je gledao na svoj život, njegovu vrijednost i smisao, gledao je na čovjeka, na njegovo zlo i dobro. Sv. Leopold je uvjerljiv svjedok Krista. Evanđeoski je živio odnos sa živim Bogom, svijetom, drugim ljudima i sobom“, kazao je don Tomislav te nastavio: „Sveti Leopold se pretvorio u Božje uho; slušao je ljude, njihove muke, zloće i vraćao im je nadu. To mogu samo sveti i hrabri ljudi. Sv. Leopold je činio isto što i Isus Krist. Ako želimo naučiti nešto od njegovog života, onda kleknimo, zavirimo u svoj život i kažimo svoju riječ i tako se vratimo živome Bogu.“
Na kraju svoje propovijedi don Tomislav je istaknuo da smo zahvalni Bogu što nam je dao živjeti na zemlji i u narodu u kojem je za života pripadao sveti Leopold. Ali samo to nas ne približava njemu. Približit će nas samo ako dođemo u blizinu Boga, u blizinu Božje riječi, u blizinu njegove osobe i ako budemo svjedoci daleko većih vrednota nego onih koje nam pruža svijet. Sveti Leopold je pomogao iz vjere u Boga, radi Boga je pomogao, radi Boga je živio, radi Boga je bio čovjek. To je poziv svim vjernicima koji ga štuju.
smn.hr
