U svečanom obredu ulaska u novicijat, vrhovna glavarica s. Jaka Vuco, u ruke postulantica položila je habit, krunicu i bijeli veo koji su znak pripadanja dominikanskom Redu. Također, udijelila im je i Konstitucije Kongregacije svetih Anđela čuvara kojima će ih poučavati učiteljica novicijata, s. Blaženka Rudić. Kao simbol novog čovjeka i prepoznatljivosti u Redu, postulantice su izabrale i nova imena. Postulantica koja se u svijetu zvala Andrea Buzov u Redu se od sada zove s. Anđela, a postulantica Tena Pavlović postala je s. Veronika. Sestre, prema primjeru sv. Katarine Sijenske kojoj je u mističnoj viziji bilo ponuđeno izabrati između krune od cvijeća i trnove krune, izabiru trnovu krunu te im svakoj po jednu krunu učiteljica stavlja na glavu odnosno veo. Sestre trnove krune nose cijeli dan u znak izabiranja uvijek uskog, ali boljeg puta nasljedovanja Krista.
Nakon svečanog obreda uslijedila je sveta misa koju je predvodio dominikanac fr. Zvonko Džankić, a koncelebrirala su trojica svećenika iz korčulanskog dekanata i dekan pelješkog dekanata, don Marko Stanić te dominikanac i učitelj dominikanskih novaka, fr. Domagoj Augustin Polanščak, koji je i izrekao prigodnu propovijed. Nakon propovijedi, s. Marta Marija Šutalo obnovila je Bogu jednostavne privremene zavjete u ruke vrhovne glavarice s. Jake Vuco.
Donosimo i homiliju:
Na svakoj nedjeljnoj misi ispovijedamo vjeru u Boga koji je “Stvoritelj neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga”. Prema tome, vjerujemo također u postojanje anđela, jer oni pripadaju nevidljivom svijetu. Riječ je o duhovnim ili netjelesnim stvorenjima koja imaju razum i volju. Po svojem savršenstvu nadilaze sva vidljiva bića, uključujući i čovjeka, zato što su besmrtni i nepropadljivi, na osobit način su bliski Bogu zato što mu služe i imaju velikog udjela u punini Božje milosti. Jedino stvorenje koje je bliže Bogu i uživa veću puninu milosti od anđela je Blažena Djevica Marija. Anđeli se zovu anđelima po onome što čine, kaže sv. Augustin. Naime, riječ “anđeo” znači “glasnik”. Oni su Božji glasnici, prenositelji ili izvršitelji Božje volje na zemlji među ljudima.
Kako su kršćani tijekom povijesti prikazivali anđele? U ranome kršćanstvu anđeli se prikazuju kao mladići s krilima. U srednjem vijeku opremljeni su glazbenim instrumentima, svijećnjacima i kadionicama. Renesansni čovjek zamišlja anđele s djevojačkim licem, dok ih barok prikazuje kao debeljuškaste dječake koji se veselo smješkaju. Budući da su anđeli netjelesna bića, jasno je da ne mogu imati krila, svirati harfu, hodati u procesiji sa svijećnjacima i kadionicama. Ne možemo također reći da su mladići ili djevojke, a zasigurno ne leže na oblacima s osmijehom na licu. Ovdje je riječ o slikovitim prikazima koji, iako ne odgovaraju stvarnosti, ipak nam nešto kažu o ovim izuzetnim duhovnim stvorenjima. Ako zastanemo nad ovim slikama, otkrit ćemo istinsku ljepotu i privlačnost anđela.
Zašto anđele prikazujemo s krilima? Ptice imaju krila i noge pa mogu hodati i letjeti. Može se reći da znaju kako je dolje i gore te da zahvaljujući svojim krilima povezuju zemlju i nebo. Nije li tako i s anđelima? Nisu li anđeli Božji glasnici koji čovjeku prenose nebesku poruku koja nas opominje i ohrabruje, ovisno o tome kakvi smo i u kakvoj životnoj situaciji se nalazimo. Što reći o anđelima s harfama? Znamo da dobra glazba izaziva u čovjeku lijepe osjećaje i uzdiže naš duh prema uzvišenim stvarima. Tako je i s anđelima. Osjećamo se ugodno kad ih promatramo i usmjeravaju nas prema Nebeskom Ocu. Zašto ih se prikazuje sa svijećnjacima i kadionicama? Jer osvjetljavaju put kojim trebamo ići i podsjećaju nas na važnost molitve: „Nek` mi se uzdigne molitva kao kȃd pred lice tvoje” (Ps 141).
Što reći o anđelima kao ženama ili debeljuškastim dječacima? Žensko lice nije bez razloga predmet umjetničkih djela. Ne samo zbog ljepote, već također zbog nježnosti i blagosti koje su prirođene licu žene. I na kraju, debeljuškasti dječaci koji se osmjehuju i leže na oblacima. Bilo bi smiješno da nije nešto više. Kad ih tako promatramo, kao što možda promatramo djecu, nama odraslima nije teško biti zavidan na njihovoj bezbrižnosti i radosti. Prema tome, anđeli predstavljaju sve ono što želimo i što nam često nedostaje u životu: lijepe osjećaje koji nas oplemenjuju, svjetlo koje nam pokazuje što trebamo činiti, nježnost i blagost, bezbrižnost i radost koji su postali tako rijetki u svijetu koji bezglavo trči za uspjehom i dokazivanjem u tko zna čemu, a najmanje u onome na što smo kao ljudi i kršćani pozvani.
Osim što predstavljaju najvažnije stvari u ljudskom životu, anđeli su također vjerni čuvari naših ljudskih duša, poslani na zemlju s rođenjem svakog čovjeka. Oni osobno slijede dušu svake osobe kako bi je sve do smrti poticale na ono što je dobro, na spasenje, na vječno zajedništvo s Bogom. Jednostavno govoreći, anđeli su naši čuvari i svatko od nas ima svojeg anđela čuvara. To znači da nikada nismo sami, da je Bog uvijek uz nas, jer kako kaže psalmist „On je dao svojim anđelima da se brinu za tebe; da te čuvaju na svim putevima tvojim. Na svojim rukama će te nositi: da se tvoja noga ne spotakne o kamen”.
Danas je radostan dan za sestre dominikanke. Slavimo svetkovinu vaših nebeskih zaštitnika, ali i ulazak postulantica Tene i Andreje u novicijat te prvu obnovu redovničkih zavjeta s. Marte Marije.
Tena i Andreja danas su obukle habit, izabrale su trnovu krunu, dobile su krunicu i Konstitucije Kongregacije Anđela Čuvara. S. Marta Marija uskoro će obnoviti zavjete posluha, čistoće i siromaštva. Tena i Andreja ulaskom u novicijat pristupaju u redovničku obitelj, dok s. Marta Marija obnovom zavjeta utvrđuje svoju pripadnost dominikankama. Ne znam što bih mogao reći nakon svega što ste čule od vaših starijih sestara, a osobito s obzirom na sve što je napisano u obredniku ulaska u novicijat i obnove zavjeta. Obredniku koji je duhovno bogat i sadržajan, koji je utemeljen u Božjoj riječi i ukrašen vrlo znakovitim gestama i simbolikom, koji govori o tradiciji i poslanju sestara dominikanki, koji ističe prepreke koje treba svladavati na redovničkom putu, ali i milosti koje treba prepoznati i sa zahvalnošću prihvatiti.
Ne znam što bih rekao, osim sljedećeg. Potrudite se da imate vlastiti primjerak današnjeg obrednika. Neka vam bude poput molitvenika ili duhovnog vodiča. I u dobru i u zlu. Crpite iz njega duhovnu snagu. Razmatrajte riječi koje su u njemu napisane. Prisjetite se ponekad što ste danas izrekle Bogu i ljudima, ali i što je izrečeno vama. Neka vam to bude poticaj i ohrabrenje, savjet i opomena. I konačno, ne zaboravite da uz sebe imate Anđele čuvare. Svaka jednog svojeg, ali i mnoštvo drugih koji čuvajući vašu Kongregaciju čuvaju i vas. Vjerujte u njih, razgovarajte s njima, tražite njihovu pomoć i zaštitu, ali se također trudite biti poput njih. Poput svega dobrog i lijepog, uzvišenog i plemenitog što Anđeli čuvari predstavljaju i jesu. Slikovito govoreći, budite i vi, u svojoj sredini, nečiji Anđeli čuvari. Tako neka bude. Amen!
