Glasovanje će se smatrati izravnim izazovom Vatikanu, koji je naglasio da Crkva nema moć niti ovlasti rediti žene.
U dokumentu pod naslovom „Žene u službama u Crkve” stoji sljedeće: „Nije sudjelovanje žena u svim crkvenim službama ono što zahtjeva opravdanje, već isključenje žena iz sakramentalne službe”.
Glasovanje je uslijedilo drugog dana sastanka Sinodalne skupštine, najvišeg tijela za donošenje odluka Sinodalnog puta, u Frankfurtu, u jugozapadnoj Njemačkoj.
Skupštinu se sastoji od njemačkih biskupa, šezdeset devet članova moćnog laičkog Centralnog odbora njemačkih katolika (ZdK) i predstavnika drugih tijela njemačke Crkve.
U raspravi prije glasovanja, nekoliko govornika kritiziralo je tekst koji će biti temelj daljnjih rasprava prije očekivanog završetka Sinodalnog puta 2023. godine.
Među kritičare su se isto tako uključili biskup Rudolf Voderholzer iz Regensburga, Hanna-Barbara Gerl-Falkovitz, filozofkinja koja je osvojila Ratzingerovu nagradu 2021. godine, te teologinja Marianne Schlosser.
Glasovanje se odvilo dan nakon što su članovi njemačke skupine pod nazivom „Novi početak“ pozvali biskupe diljem svijeta da govore protiv Sinodalnog puta.
„Sljedeći raskol u kršćanskom svijetu samo što se nije dogodio. I opet će doći iz Njemačke”, rekli su.
Ranije u petak, članovi Sinodalne skupštine podržali su apel za ublažavanje uvjeta celibata za svećenike u Latinskoj crkvi, kada su podržali tekst „u vezi zavjeta celibata u svećeničkoj službi”.
U dokumentu se poziva da svećenički celibat bude neobavezan i da se zaređuju zreli, odnosno oženjeni muškaraci. Rečeno je da se o toj temi treba raspravljati na budućem ekumenskom koncilu, na svečanom skupu svjetskih biskupa.
Istoga dana, 4. veljače, skupština je sa 163 glasa za, 42 protiv i 6 suzdržanih glasovala za daljnju raspravu o dokumentu koji poziva na ređenje žena za đakonise.
Prvoga dana Sinodalnog sabora, koji završava 5. veljače, članovi su odobrili „usmjeravajući tekst”, koji iznosi teološke temelje Sinodalnog puta, kao i dokument o „vlasti i podjeli vlasti u Crkvi”, izvijestio je CNA.
Nedavne pape, uključujući papu Franju, naglasili su da je svećeničko ređenje u Katoličkoj crkvi rezervirano za muškarce.
U svome apostolskom pismu Ordinatio sacerdotalis iz 1994. godine, papa Ivan Pavao II. napisao je da „Crkva nema nikakvu ovlasti davati svećeničko ređenje ženama i da se ove odluke moraju trajno držati svi vjernici Crkve”.
Tijekom tiskovne konferencije sa jednog putovanja 2016. godine, papa Franjo je bio upitan hoće li u Katoličkoj crkvi u sljedećih nekoliko desetljeća biti dozvoljeno ređenje žena.
„Što se tiče ređenja žena u Katoličkoj crkvi, posljednju riječ dao je sveti Ivan Pavao II, i to vrijedi”, odgovorio je.
Prošlog mjeseca ustanovilo se da je web stranica koju vodi Tajništvo Biskupske sinode u Vatikanu povezana sa skupinom koja vodi kampanju za ređenje žena.
Thierry Bonaventura, komunikacijski djelatnik Tajništva Biskupske sinode, rekao je za CNA da njihova web stranica ne promiče takvu grupu.
„Radije bih govorio o „dijeljenju“, kao naslovu web stranice”, rekao je.
Od svog izbora 2013. godine, papa Franjo je zatražio od dva povjerenstva da prouče pitanje ženskog đakonata u Katoličkoj crkvi.
Prvo povjerenstvo, osnovano 2016. godine, ispitivalo je pitanje povijesne uloge đakonisa u ranoj Crkvi, ali nije postiglo konsenzus.
Papa je osnovao drugo povjerenstvo 2020. godine, nakon rasprave o ženskom đakonatu tijekom Sinode o Amazoniji 2019. godine.
Promijenio je kanonski zakon u siječnju 2021. godine tako da se žene mogu službeno uvesti u službe lektorata i akolitata.
Papa Franjo osvrnuo se na zabrinutost oko Sinodalnog puta u intervjuu španjolskoj radio postaji COPE emitiranoj prošle godine u rujnu.
Upitan je li ta inicijativa dovela do neprospavanih noći, Papa je podsjetio da je napisao opširno pismo u kojem je izrazio „sve što osjeća o njemačkoj sinodi”.
Odgovarajući na komentar sugovornika da se Crkva u prošlosti suočavala sa sličnim izazovima, rekao je: „Da, ali ni ja ne bih bio previše tragičan. Nema zle volje kod mnogih biskupa s kojima sam razgovarao”.
„To je pastoralna želja, ali ona koja možda ne uzima u obzir neke stvari koje objašnjavam u pismu, a koje treba uzeti u obzir”.