Naime, odlukom splitsko-makarskog nadbiskupa Zdenka Križića, don Roko preuzima župu sv. Lovre mučenika u Trogiru, baš kao što je to napravio sada pokojni don Vinko Sanader
Don Rokova oproštajna sveta misa sinoć održana bila je prilika za brojne Solinjane da se pozdrave s omiljenim župnikom, a mnoge tješi da ne odlazi daleko. Sinoć se jedva ‘branio‘ od dobrih želja i poruka, koje su nakon mise nastavile pristizati i na društvenim mrežama kojima ovaj svećenik rado komunicira.
- Legenda, uvik bez dlake na jeziku i pun žara
- Trogir nije daleko
- Don Roku sretno i blagoslovljeno sve bilo.... Tužna sam što ide, falit će mi, a vjerujem i drugima....jer prolaziti s njime klanjanje svaki ponedjeljak je nešto što se ne doživi tako često. Njegove riči koje su izlazile iz srca i duše nikada neću zaboraviti... Toliko su mi puta dale snagu za bolje sutra.... Hvala ti, don Roko
- Bas mi je žao. Nekako se prečesto ovde u Solinu mijenjaju svećenici. Taman se lipo navikneš ... oni odu ća. Falit će don Roko, bio je poseban i znao je sa svojom propovijedi me doslovno fiksirat.
- Dragi don Roko, sretno i blagoslovljeno! Falit ćete puno i Vaše propovidi koje su dirale i podizale puno ljudi kao i mene osobno! Trogir je dobio velikog duhovnika i propovjednika,a Solin nažalost izgubio! Neka Vas prati Božji blagoslov i da snage da i dalje ustrajete na svom pastoralnom putu...
Riječi su to koje su na društvenim mrežama brojni solinski vjernici uputili don Roku Kaštelanu, a s njim se oprostio i Papa band koji je često, pa tako i sinoć, bio glazbena kulisa na njegovim misama.
- Dragi don Roko, od srca Vam zahvaljujemo na tome što ste nam bili duhovnik i oslonac kroz sve ove godine. Vaše riječi, podrška i prisutnost značili su nam više nego što možemo izraziti. Hvala Vam što ste uvijek bili tu za nas i što ste svojim vođenjem obogatili naše živote. Neka Vas Gospodin blagoslovi za sve što činite!
Don Roko im je, pak, jutros preko Facebooka poručio da će sve biti dobro...
Don Roko Kaštelan nikada nije skrivao svoj put od najgoreg učenika u razredu, strastvenog Torcidaša pa sve do svećenika koji živi svoju vjeru i svojim primjerom želi pomoći svakome kome je milost Božja potrebna. Više puta ispričao je svoju priču. Priča je to osobe koja je prošla kroz brojne poteškoće u školovanju i mladosti, koja svjedoči o borbi s depresivnim osjećajima, usamljenosti i unutarnjim mrakom. Iako su ga kroz mladost pratile optužbe i neugodne situacije, usprkos pritiscima iz okoline, suočavao se s osobnim izazovima pokušavajući pronaći put u svijetu punom nasilja i autodestrukcije. Opušten u društvu i omiljen zbog svoje karizme, suočavao se s prazninom. Tek kroz unutarnje preispitivanje, došao je do odluke o promjeni životnog smjera.
Nakon dramatične spoznaje tijekom jednog od noćnih izlazaka, odlučio je odbaciti svoje prijašnje ponašanje i posvetiti se vjeri i duhovnom rastu. Redovno pohađanje mise i molitva, posebno za vrijeme cjelonoćnih klanjanja, donijeli su mu osjećaj sigurnosti i unutarnji mir. Iako su mu se mnogi iz okoline isprva podsmjehivali, njegova nova posvećenost Crkvi i duhovni mir koji je pronašao postupno su mu donijeli osjećaj ispunjenja. S vremenom je stekao podršku obitelji i prijatelja, dok je odlučnost da ostane u kontaktu s bivšim prijateljima pokazala koliko je ostao vjeran onima koji su mu bili važni.
