Slavlje je počelo ispred župne kuće u Vrisniku, odakle se u procesiji došlo do župne crkve sv. Antuna opata. U procesiji je svirala Hrvatska gradska glazba Staroga Grada, a nakon mise i u procesiji u Pitvama.
Prije predaje relikvija župniku Robertu Bartoszeku, nadbiskup Mokrzycki je na poljskom jeziku pročitao proglas „Isporuka relikvija svetoga Ivana Pavla II.“, koji je potom na hrvatskom jeziku pročitao don Ivan Jurin.
„U 2014. godini bili smo svjedoci kanonizacije pape Ivana Pavla II. Kao njegov osobni tajnik, sada metropolit Lavova, u nazočnosti ovdje okupljenih svećenika i cijeloga Božjeg naroda, želio bih svečano prenijeti dio njegovih svetih relikvija u crkvu sv. Antuna opata u Vrisniku.
Neka njihova stalna prisutnost u ovom hramu bude pečat koji naglašava jedinstvo Svete Crkve okupljene oko Petrovog nasljednika i jedinstvo u molitvi.
Poštovani župniče, primite ove relikvije, odajte im dužno poštovanje i predajte ih vjernima na štovanje. Neka svi oni koji se mole pred ovim relikvijama, po zagovoru svetog Ivana Pavla II. primaju obilje milosti i neka ga slijede u vjeri i gorljivosti. Sveti Ivane Pavle II., moli za nas!“, piše u proglasu.
Nakon čitanja proglasa, nadbiskup je župniku Bartoszeku predao relikvije za župu Vrisnik. Potom je don Robert pozdravio nadbiskupa i hvarskog biskupa Ranka Vidovića te petnaestoricu svećenika, poimenično generalnog vikara i župnika Jelse don Stanka Jerčića, hvarskog dekana i župnika Hvara don Tonija Plenkovića, kancelara Hvarske biskupije don Ivana Jurina, tajnika nadbiskupa Mokrzyckoga mons. Andrzeja Legowicza te profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu don Tončija Matulića.
Don Robert je pozdravio i izaslanika premijera Republike Hrvatske, župana Splitsko-dalmatinske županije Blaženka Bobana, veleposlanika Republike Poljske Andrzeja Edwarda Jasionowskoga sa suprugom, konzulicu Dagmaru Luković, počasnog konzula Josipa Rogeljića, načelnika Jelse Nikšu Peronju, načelnika Sućurja Ivana Slavića, načelnika policijske postaje Hvar Juru Tadića te članove poljskih kulturnih udruga „Nikola Kopernik“ iz Zagreba i „Polonez“ iz Splita.
Potom je poljska konzulica Luković pročitala pismo iz Ureda predsjednika Republike Poljske Andrzeja Dude. „U ime predsjednika Republike Poljske Andrzeja Dude prosljeđujem srdačan pozdrav svim sudionicima svečanog dolaska relikvija Svetog Ivana Pavla II. u Župu sv. Antuna opata u Vrisniku te sv. Jakova u Pitvama na otoku Hvaru u Hrvatskoj.
Uvažavajući značajnost ovog događaja za župnu zajednicu i poljsku dijasporu želio bih izraziti poštovanje organizatorima i svima koji se posvećuju kultiviranju veličanstvene baštine Pape Poljaka, svetoga Ivana Pavla II., toliko važnog i nezaboravnog također za Hrvate.
Molim Vas da primite čestitke i želje da sjećanje na svetoga Ivana Pavla II., živo i prisutno u mnogim mjestima u Hrvatskoj, pomaže učvršćivati osjećaj zajedništva, povezujući Poljake i Hrvate, a sljedeće inicijative u budućnosti budu doprinosile izgradnji, povezanosti i razvoju suradnje između naših naroda. S poštovanjem“, navodi se u pismu.
Nadbiskup Mokrzycki je zahvalio biskupu Vidoviću, župniku Bartoszeku i mnoštvu vjernika na riječima dobrodošlice sv. Ivanu Pavlu II., njemu i njegovim sunarodnjacima. Potom je na hrvatskom jeziku započeo slavlje mise.
Nakon navještaja čitanja lavovski nadbiskup je rekao da mu je žao što još ne može propovijedati na lijepom hrvatskom jeziku te je zamolio dekana don Tonija da pročita propovijed.
„Moje DA je bio jedini odgovor koji sam mogao dati don Robertu na poziv da podijelim s vama neka svoja osobna iskustva s Ivanom Pavlom II. i svečano predstavim njegovu relikviju u ovoj lijepoj crkvi. Osobno sam imao radost i čast blisko mu služiti tijekom posljednjih devet godina njegova života. Sve nas, bliske suradnike, osvajao je i učvršćivao u vjeri humanošću i prijateljstvom“, poručio je.
„Ivan Pavao II. je bio pravi primjer iskrenog čovjekoljublja i duboke duhovnosti; učitelj i svjedok čvrste vjere; neprestano je tragao za istinom i bio je doista jedan autentičan čovjek i vjerodostojni sljedbenik našeg Gospodina Isusa. Upravo u svjetlu ovoga želio bih podijeliti nekoliko živih sjećanja na Ivana Pavla II.“
“Za mene, kao osobnog tajnika, Ivan Pavao II. bio je izvanredan čovjek … koji je bio na mnogo načina poput nas, a opet toliko različit. Mislim da je ono što ga je svrstalo u drugu kategoriju bio njegov pogled na život, njegovi stavovi, ponašanje, način govora, nepokolebljivost. Čudesnom je svjetlošću zračio i širio svjetlost života drugima. U njegovoj se blizini osjećala srdačnost, dobrota, mir i sigurnost“, istaknuo je nadbiskup.
Sv. Ivana Pavla II. je, između ostaloga, nazvao „autentičnim čovjekom vjere“. „Sve njegove misli su bile usmjerene prema Bogu i Crkvi. Njegov je život bio toliko uronjen u molitvu te se činilo da je on živa molitva. Sveta misa za njega je bila najsvetiji dio dana. Bila je središte njegova dana i njegova života. Svakog četvrtka molio bi svoju svetu uru, tijekom koje bi imao tihu molitvu i pjevao euharistijske pjesme. Nikada nije propustio četvrtkom svoju svetu uru. Ivan Pavao ima veliku ljubav prema Kristu raspetom. Od svojih bogoslovskih dana, često je razmišljao o mukama našeg Gospodina i Marijinoj majčinskoj prisutnosti na križnom putu do Kalvarije. Svakog je petka meditativno molio i razmišljao o postajama križnog puta, pri čemu smo ga često zatekli kako kleči. Blaženi Ivan Pavao živio je uronjen u Boga i živio je za Boga. Usvojio je pobožnu praksu svih normalnih katolika: uvijek je nosio škapular i imao istu predanu praksu najjednostavnijih ljudi. Onaj koji je bio toliko nadaren intelektualno i umjetnički nije gledao s visine na te pobožne prakse. Bio im je, dapače, sklon. Još jedna pobožna praksa, koja mu je bila draga, bila je odlazak na hodočašća u svetišta Marije, njegove majke. Ljubav prema Gospi bila mu je druga priroda. Tako bi često ponavljao ‚TotusTuus ego sum‘ – Ja sam potpuno tvoj Marijo! Ovo je velika tajna njegova pontifikata; njegovo potpuno posvećenje Mariji. Uvijek je mislio na druge, strastveno je branio i brinuo o ljudskom dostojanstvu. Brinuo se o svima i za sve. Svaki susret s bilo kojom osobom bio je obilježen ljubavlju, pažnjom i poštovanjem“, ustvrdio je.
„Molimo te, Ivane Pavle, da zaštitiš i pomogneš ovoj zajednici da raste u ljubavi i vjeri. Budi zaštitnik i posrednik blagoslova za sve okupljene danas ovdje. Posebno ti povjeravamo našu mladost, naše obitelji, bolesne i trpeće, one bez posla i sve one koji su u poteškoćama. Pomozi nam da budemo sveti. Pomozi nam da Boga stavimo u središte života. Neumorno si ponavljao da su pravi Isusovi učenici na zemlji ukorijenjeni u svetosti. Naučio si nas moliti za svetost na tako jednostavan način. Ovu molitvu ponavljamo danas puni povjerenja: Gospodine, primi me i zagrli me ovakvog kakav jesam, sa svim mojim nedostacima, mojim slabostima … ali učini me onakvim kakvim me ti želiš. Budite uvjereni, draga moja braćo i sestre, da vas naš dragi Ivan Pavao čuje, vidi, pomaže i može nam biti od veće pomoći nego ikad prije. Sveti Ivane Pavle II., moli za nas“, zaključio je nadbiskup.
Na kraju slavlja biskup Vidović je pozdravio sve svećenike, uzvanike i vjernike, od kojih mnogi nisu mogli ući u prepunu crkvu. Pohvalio je dobru suradnju don Roberta i njegovih župljana u Vrisniku i Pitvama. „Osobita mi je čast i zadovoljstvo da danas u našoj sredini mogu pozdraviti nadbiskupa Lavova u Ukrajini, preuzvišenog mons. Mieczyslawa Mokrzyckog i zahvaliti mu što je predvodio ovo svečano misno slavlje i uputio nam svoju pastirsku riječ. Posebno zahvaljujem za dar relikvija sv. Ivana Pavla II., pape naših dana, koji je, valja priznati, imao posebne odnose prema nama Hrvatima, a isto tako i mi prema njemu. Uostalom to potvrđuje i činjenica da je toliko puta pohodio naš narod. Oče nadbiskupe, ovo je naš prvi susret i nadam se da nije posljednji”, rekao je hvarski biskup.
Potom je nadbiskup Mokrzycki zahvalio biskupu Ranku i župniku Robertu na pozivu. „Hvala Vam što ste primili sv. Ivana Pavla II. s tako dubokom vjerom, ljubavlju i pobožnošću. Drago mi je što ostaje s Vama u relikvijama i po njegovu zagovoru moći ćete primiti mnoge darove. Sv. Ivan Pavao II. jako je volio vašu Domovinu i Hrvati su mu uvijek bili pri srcu. Sigurno se sjećate propovijedi kardinala Ratzingera, kasnije pape Benedikta, na sprovodu Ivana Pavla II. Rekao je: ‚Siguran sam da nas Ivan Pavao II. blagoslivlja s prozora Očeve kuće. Na kraju svakog dana Ivan Pavao II. u 22:30 išao je u svoju kapelicu, kratko se molio, pjevao marijanske pjesme i vratio se u svoju spavaću sobu. Bili smo s njim u posljednjim mjesecima njegova života. Kad smo se vratili s papom u spavaću sobu, dovezli smo invalidska kolica do prozora, ugasili svjetla i otvorili grilje. Papa je ustao, kratko se pomolio i blagoslovio ljude na Trgu sv. Petra, hodočasnike, šetače, blagoslovio je Rim, blagoslovio je cijelu Crkvu i cijeli svijet. Bili smo blagoslovljeni ne samo tijekom molitve Anđeo Gospodnji svake nedjelje i Urbi et orbi za Božić ili za Uskrs, nego svakoga dana. Vjerujem da će od danas blagoslivljati vašu župu i ovaj otok“, zaključio je nadbiskup i s relikvijom Ivana Pavla II. udijelio blagoslov.
Liturgijsko pjevanje predvodili su pjevači poljske kulturne udruge „Nikola Kopernik“ iz Zagreba pod imenom VISLA te muški pjevači Vrisnika i mladi mješoviti pjevači iz Pitava.
Nakon mise autima se stiglo do Pitava odakle se u procesiji s relikvijom Ivana Pavla II. za župu Pitve krenulo prema župnoj crkvi sv. Jakova gdje su se orile pjesme mladih mješovitih mjesnih i poljskih pjevača. Ondje je nadbiskup pročitao poruku koja je pročitana u Vrisniku, a don Ivan ju je pročitao na hrvatskom jeziku. Nakon toga, nadbiskup je don Robertu predao relikviju sv. Ivana Pavla II. za župu Pitve. Uslijedile su litanije svetomu papi. Zatim je zahvalni govor u ime vjernika i crkovinara obiju župa uputio odvjetnik Andro Duboković. Zahvalio je Bogu i župnim zaštitnicima, osobito nadbiskupu Mokrzyckom, biskupu Vidoviću i župniku Bartoszeku te svima spomenutima. Završio je biblijskim riječima: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu“. Potom je vjernike u prepunoj crkvi blagoslovio relikvijama sv. Ivana Pavla II.
