Dragi mladi,
radostan sam što vam se mogu obratiti s porukom prigodom 36. Festivala mladih koji vas, kao i svake godine, ujedinjuje u Međugorju. Dolazite iz mnogih zemalja svijeta: svima srdačno upućujem pozdrav Uskrslog Gospodina: “Mir vama!”
Ovih dana razmatrate o geslu odabranom za ovaj Festival: “Hajdemo u dom Gospodnji” (Ps 122,1). Ovaj nam redak govori o hodu, o želji koja nas potiče k Bogu, prema mjestu njegovog prebivališta, gdje možemo uistinu biti kod kuće, jer nas čeka njegova ljubav. Kako se može ići prema domu Gospodnjemu, a da se ne pogriješi smjer? Isus nam je rekao „Ja sam put“ (Iv 14, 6): on je sâm koji nas prati, vodi, jača tijekom hoda. Njegov nam Duh otvara oči te nam pokazuje ono što sami ne bismo mogli shvatiti.
Na životnom putu nikada ne hodamo sami. Naš je put uvijek isprepleten s putem nekog drugog: stvoreni smo za susret, za zajednički hod i za otkrivanje zajedničkog cilja. Stoga, s vama rado dijelim misao svetog Augustina koja ne govori o domu Gospodnjem kao o dalekom cilju, već naviješta radost zajedničkog putovanja, kao narod koji je na hodočašću: “Idemo, idemo! Tako govore medu sobom i, stvarajući plamen jedni drugima, tvore jedan plamen. I taj jedini plamen, nastao od onoga koji govori, prenosi drugome plamen kojim gori” (sv. Aurelije Augustin, Enarrationes in Psalmos, PL 37, str. 1619). Kakva divna slika! Nitko ne hoda sam: jedni druge potičemo, međusobno se potpomažemo. Plamenovi naših srca ujedinjuju se i postaju jedan veliki plamen koji osvjetljava put. Vi, dragi mladi, niste usamljeni hodočasnici. Ovaj se put prema Gospodinu ostvaruje zajedno. To je ljepota vjere koja se živi u Crkvi.
U svakodnevnim susretima, zajedno kročimo na našem hodočašću prema domu Gospodnjem. U tom smislu, dragi prijatelji, dobro znate da živimo u sve digitalnijem svijetu, gdje nam umjetna inteligencija i tehnologija nude bezbroj prilika. Zapamtite: nijedan algoritam ne može zamijeniti zagrljaj, pogled, istinski susret, kako s Bogom, tako i s našim prijateljima i našom obitelji. Sjetite se Marije – i ona je pošla na zahtjevan put kako bi susrela svoju rođakinju Elizabetu. Nije bilo lako, ali je uspjela i taj je susret donio radost: Ivan Krstitelj radovao se u majčinoj utrobi, prepoznajući u utrobi Djevice Marije živu prisutnost Gospodina. Zato, slijedeći Marijin primjer, potičem vas da tražite istinske susrete. Radujte se zajedno i ne bojte se plakati s onima koji plaču, kao sto nam i sveti Pavao poručuje: „Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima“ (Rim 12,15).
Došli ste u Međugorje iz mnogih naroda i možda vam se čini da su jezik ili kultura poput kakve barijere za susret: budite hrabri. Postoji jezik jači od bilo koje prepreke, a to je jezik vjere, hranjen Božjom ljubavlju. Vi ste udovi njegova Tijela, koje je Crkva: susretnite se, upoznajte jedni druge, razmijenite iskustva. Samo tako, hodeći zajedno, podržavajući jedni druge, osvjetljavajući put jedni drugima, stići ćemo do doma Gospodnjeg. Kakva li je to radost – znati da smo dobrodošli u kući Očevoj, dočekani njegovom ljubavlju i da ne smijemo hodati sami, već zajedno!
Ako netko od vas tijekom ovoga životnoga hodočašća osjeti posebni poziv za posvećeni život ili svećeništvo, potičem vas da se ne bojite odgovoriti. Taj poziv, kojeg osjećate kako odjekuje u vama, dolazi od Boga, govori našim srcima. Slušajte ga s povjerenjem: riječ Gospodnja, doista, ne samo da nas čini istinski slobodnima i sretnima, već nas i vjerodostojno ostvaruje kao ljude i kao kršćane.
Dragi mladi, dok povjeravam svakoga od vas Blaženoj Djevici Mariji, Majci Kristovoj i našoj Majci, pratim vas mojom molitvom. Presveta Djevica neka vas hrabri i vodi na životnom putu, kako biste postali navjestitelji mira i nade.
Od srca udjeljujem svima moj Apostolski Blagoslov.
Castel Gandolfo, 9. srpnja 2025.
Papa Lav XIV.
