Prije angelusa papa Franjo je predvodio misu, u bazilici sv. Petra, zaključenja biskupske sinode te je u homiliji naglasio kako je ovo „vrijeme milosrđa" i da se vjera treba ukorijeniti u život ljudi. Pozvao je sinodalne oce (bilo je 270 sinodalnih otaca iz cijelog svijeta) da nastave „hod koji Gospodin traži bez zamagljenja pesimizmom i grijehom".
Sada je vrijeme milosrđa, kazao je Franjo upozoravajući pritom na dvije opasnosti: ostati gluhi na probleme drugih, ne dopustiti da nas uznemire ili pak pasti u „vjeru rasporeda", u kojoj svatko mora poštovati naš ritam i u kojoj je svaki problem smetnja pred kojom gubimo strpljenje. I danas su Isusovi učenici pozvani povesti ljude k suosjećajnom milosrđu koje spašava. Kada vapaj čovječanstva postane, poput vapaja slijepca Bartimeja, još snažniji, nema drugog odgovora osim da svoje riječi i svoje srce suobličimo Isusu. Zbog toga valja uvijek živjeti u duhu usmjerenosti prema drugome, izbjegavajući opasnost da se samo prođe pokraj problema, ne dopuštajući da nas uznemire, kazao je Franjo.
To je iskušenje „iluzorne duhovnosti": možemo ići prema pustinjama čovječanstva, ne uviđajući što je stvarno na obzorju, već vidimo ono što mi želimo vidjeti.
„Sposobni smo stvoriti vizije svijeta, ali ne prihvaćamo ono što nam Gospodin stavlja pred oči. Vjera koja se ne ukorijenjuje u život ljudi ostaje suha i umjesto oaze stvara pustinje", kazao je Franjo i upozorio da se ne smije vjerovati u „vjeru učinjenu rasporedom hoda". Papa poziva na izbjegavanje prakse pridržavanja „naših zacrtanih tablica, ritma hoda, gdje je sve unaprijed predviđeno, pa nas svaka nezgoda uznemiruje", a trebalo bi se hoditi s Božjim narodom.
Ne dopustimo nikada da nas okalja pesimizam ili grijeh. Prva dužnost Crkve „nije dijeljenje osude ili prokletstava, već naviještanje Božjeg milosrđa, pozivanje na obraćenje kako bi sve ljude privodila Gospodinovu spasenju", kazao je Franjo.
