Župna zajednica u Prozoru već duži niz godina obilježava 1. rujna kao obljetnicu posvete sadašnje župne crkve koja se dogodila 1968. godine te susret duhovnih zvanja koji se u župi počeo odvijati od 1969. Iz ove župe je 15 živućih časnih sestara, 18 svećenika, 2 trajna đakona, 3 bogoslova i 1 sjemeništarac. Prema riječima mjesnoga župnika mons. Marka Tomića, nije ih malo, a puno bi bilo bolje da ih je više. Od prošle godine manje je jedan svećenik pok. Ivan Bošnjak i jedna redovnica pok. s. Viktorija Dedić. Neka im Gospodina podari mjesto u svome Kraljevstvu.
Svečano euharistijsko slavlje upriličeno je u 11 sati.
Nakon procesijskog ulaska u župnu crkvu, koncelebriranim euharistijskom slavljem predsjedao je slavljenik mons. Ante Meštrović, umirovljeni svećenik i kanonik Vrhbosanske nadbiskupije.
Na misnom slavlju, uz lijep broj vjernika, okupilo se oko četrdesetak svećenika, a propovijedao je mons. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup u miru.
Predvoditelj misnog slavlja, zlatomisnik mons. Ante Meštrović, na početku mise je kazao: „S radošću na proslavi 50 godina svećeništva zahvaljujem svemogućem Bogu koji mi je darovao život i pozvao me da u mojoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji u povjerenim službama, Njemu i njegovu narodu služim kao svećenik“. Nakon zahvale dobrom Bogu, mons. Meštrović je zahvalio Majci Božjoj, koju štujemo kao Gospu Kondžilsku riječima: „Božja providnost me pratila u stopu, a dragi lik Gospe Kondžilske, štitio je mene i komušanski puk, uz koji sam ostao dijeleći nevolje, duhovne radosti, nadu u Božju providnost i povratak u porušenu župu“.
„Nakon zahvale Bogu, Gospi Kondžilskoj i nekim ljudima“, kako je kazao slavljenik, upućuje molitvu, i uz ostale nakane, misu prikazuje za svoje pokojne kolege: mons. dr. Marka Josipovića, kanonika (umro 2009.) i vlč. Marka Paradžika, koji je poginuo u prometu kao kapelan (1977.). Zaređeni smo nas trojica u Prozoru, 8. srpnja 1973. godine po rukama vrhbosanskog nadbiskupa mons. dr. Franje-Smilljana Čekade“. Na koncu je kazao mons. Meštrović: „Kroz proteklih 50 godina dogodile su se neslućene promjene zapanjujućom brzinom u društvu i Crkvi, a zadnji rat je poharao Vrhbosansku nadbiskupiju. Međutim, Bog nas tješi po svojoj riječi: „Ne boj se jer ja sam s tobom. Ne gledaj plašljivo naokolo… Ja ti pomažem. Ja te podupirem svojom jakom desnicom“ (Iz. 41,10).
Nakon Popričesne molitve riječi pozdrava i zahvale uputio je župnik i ramski dekan mons. Marko Tomić.
Nakon toga mons. Ante Meštrović je zahvalio biskupu Peri, župniku mons. Marku, svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima. Zahvalio je svojim pok. roditeljima, sestrama, bratu i njihovim obiteljima spomenuvši da „Posebna zahvala ide najstarijoj sestri Mari, koja je godinama na dvije župe, bila sa mnom, vodila kućanstvo i župljanima bila na raspolaganje, za ono što je na nju spadalo“.
Još je istaknuo: „Važan dio u današnjoj proslavi dali su: s. Marinela, pjevači, ministranti, čitači, mediji ... Zahvalan sam i drugima koji su na bilo koji način pomogli“ te zaključio: „Na daru svećeništva, svim darovima Božjim, današnjem danu i zajedništvu zahvaljujem riječima poslanice Efežanima Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista (Ef. 5,20).
Euharistijsko slavlje svojim pjevanjem i sviranjem uljepšali su članovi mješovitog župnog zbora pod ravnanjem s. Marinele Zeko, SMI.
Tijekom Službe Riječi, prigodna biblijska čitanja pročitali su: gosp. Augustin Meštrović (slavljenikov brat) i s. Kata Zadro, SMI, (slavljenikova rodica i kći župe Prozor), prigodni psalam pjevali su članovi župnog zbora, a tekst evanđelja navijestio je don Stipo Zadro (slavljenikov rođak, sin župe Prozor i svećenik Dubrovačke biskupije).
Nakon mise vjernici su dobili spomen sličice (lik Gospe Kondžilske) te su bili počašćeni pićem na trgu dr. Josipa Stadlera, a objed za svećenike, časne sestre i obitelj slavljenikovu priređen je u Motelu Rama. U ovom vremenu mnogi su vjernici prišli zlatomisniku i izrekli mu riječi čestitke i zahvale, zaželjevši mu još puno lijepih godina života.
Svečar i zlatomisnik mons. Ante Meštrović, sin je župe Prozor, rođen je 30. 8. 1947. u Dobroši, od oca Anđelka Meštrovića i Mare, r. Zadro, kao najstarije od šestoro djece. Osnovnu je školu završio u Prozoru, sjemenište u Dubrovniku, teologiju u Đakovu-Sarajevu, diplomirao je u Zagrebu. Đakonsko ređenje primio je u Sarajevu 1973., a svećeničko u Prozoru 8. 7. 1973. godine. Mladu misu slavio je 15. 7. 1973. u Prozoru.
Dekretom od 19. 2. 1974. imenovan je župnim vikarom u Novom Sarajevu, a 30. 7. 1976. prefektom u sjemeništu „Zmajević“ u Zadru. Nakon te službe imenovan je 19. 12. 1980. župnikom u Bistrici kod Uskoplja, a 5. 9. 1987. upraviteljem župe Komušina. Članom SVVN-a imenovan je 5. 6. 1991. godine. Nakon rata i povratka s Gospinom slikom u Žepče 6. 9. 1996. imenovan je „privremenim upraviteljem dijela žepačke župe sa sjedištem u mjestu Bistrica“ te ostaje i dalje komušanskim župnikom, a 27. 3. 1997. imenovan je dekanom Žepačkog dekanata.
Župničke službe razriješen je 6. 2. 1998. i imenovan kanonikom Stolnog kaptola vrhbosanskog i vikarom Vrhbosanske nadbiskupije za pastoral. Potom je 1. 5. 1998. imenovan ravnateljem KŠC-a ''Sv. Josip'' u Sarajevu. Dekretom od 27. 8. 2003. razriješen je službe pastoralnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije. Ravnatelja službe KŠC-a ''Sv. Josip'' u Sarajevu razriješen je 26. 7. 2006. godine.
Fojničkim arhiđakonom imenovan je 13. 9. 2006., a 12. 10. 2006. imenovan na dužnost bilježnika u Ženidbenom sudu Vrhbosanske nadbiskupije pa arhivarom u Arhivu Vrhbosanske nadbiskupije 13. 10. 2006. godine. Dužnost rektora sarajevske katedrale Srca Isusova vrši od travnja 2009. godine.
Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 8. rujna 2011. monsinjorom. Za prepošta Stolnog kaptola vrhbosanskog potvrđen je 18. prosinca 2015., a 14. 5. 2016. imenovan je kanonikom pokorničarom.
Sa 75 godina života odlazi u svećeničku mirovinu, 30.8.2022. u Svećenički dom u Sarajevu.
Foto: Marinko Rumbočić / www.rama-prozor.info
