Nikada nije dosta ili previše ponavljati Gospine poruke. Gospine glavne poruke su molitva, obraćenje, post, pokora i mir. Kad Gospa kaže da molimo, ona ne traži da molimo samo riječima. Ona traži da iz dana u dan otvaramo svoje srce da bi nam molitva zaista bila radost. Gospa je to objasnila jednim divnim primjerom. Ona kaže: Svi vi u svojim obiteljima imate jednu posudu cvijeća. Ako svaki dan u tu posudu stavljate dvije-tri kapi vode, vidjet ćete kako cvijeće raste, razvija se i na kraju uzraste lijepa ruža.» Tako je i s našim srcem: Ako svaki dan u svoje srce stavimo dvije-tri kapi - riječi - molitve, ono raste i razvija se kao i onaj cvijet. No, ako dva-tri dana u onu posudu ne stavljamo kapi vode, vidjet ćemo kako nestaje kao da nikada nije postojalo. Gospa kaže da i mi tako, mnogo puta, kad dođe vrijeme molitvi kažemo: Ma ne mogu danas moliti, umoran sam, sutra ću, i tako dođe sutra, i prekosutra... Ako ne molimo, u naše srce ulazi ono s loše strane. Gospa kaže: «Kako god jedan cvijet ne može bez vode, tako i mi ne možemo bez milosti Božje.» Molitva srca nikad se ne može naučiti studirajući, molitvu srca možemo jedino živjeti, iz dana u dan ići korak naprijed.
Kad Gospa preporuča post, ona ne traži od bolesnih da poste o kruhu i vodi, nego da se odriču nečega što im je najdraže, a osobe koje su zdrave i kažu da ne mogu postiti jer ih boli glava i manta im se, nemaju čvrstu volju. Gospa kaže da ako mi postimo iz ljubavi prema Isusu i njoj, onda ne će biti nikakvih problema, jer jedino što nam nedostaje jest čvrsta volja. Kad je riječ o miru, Gospa je sama kazala: «Ja sam Kraljica Mira i došla sam da donesem mir.» Ali ona nije došla samo da donese mir u svijetu, nego je došla da najprije donese mir u naša srca, mir u naše obitelji. Kad budemo imali taj mir, tek tada možemo moliti za mir u svijetu. Dalje, Gospa nas poziva na potpuno obraćenje. Ona kaže da svi mi, kad se nalazimo u problemima, nevoljama i poteškoćama, uvijek mislimo da su ona i Isus daleko od nas, što nije istina. Mi trebamo otvoriti svoja srca da bismo mogli spoznati koliko nas Gospa ljubi. Na poseban način ističe da sv. Misu stavimo na prvo mjesto i da je to najvažniji i najsvetiji trenutak, jer tada Isus dolazi živ i mi ga primamo u naša srca. Treba se, u molitvi, pripremiti da bismo Isusa što dostojnije i s ljubavlju mogli primiti.
Što vas najviše zadivljuje kod Gospe?
Ne bih mogla nešto izdvajati jer me svaki susret s Gospom tako zadivi kao da je prvi put. Nikada ne tražim nešto posebno. Ali ako već govorimo o nekim detaljima, onda mogu reći da je veličanstveno vidjeti Gospu za Božić kad se pojavi s malim Isusom u naručju. Prije nekoliko godina došla je s «velikim» Isusom na Veliki petak. Bio je sav u ranama, u poderanoj odjeći i s trnovom krunom na glavi. Gospa je kazala: «Došla sam da vidite koliko je Isus trpio za sve nas», tako da smo ga vidjeli kad je bio mali i u trenutcima trpljenja, odnosno umiranja. Ovo izdvajam stoga što se radi o Isusu, a što se tiče Gospe ne bih mogla ništa izdvojiti, jer je cijelo njezino ukazivanje jednostavno veličanstveno.
Opišite nam izgled i raspoloženje Kraljice Mira?
Svaki put prije nego Gospa dođe, tri puta vidimo svjetlost, što je znak da dolazi. Kad se ukaže, vidimo je u sivoj haljini, ima bijeli veo, na glavi krunu od zvijezda, oči su joj plave, kosa crna, jagodice rumene, a lebdi u zraku na sivom oblaku, dakle ne staje na zemlju. A kad su veće svečanosti, npr. za Uskrs, za Božić ili za Gospin rođendan, na sebi ima haljinu od zlata.
Je li Gospa žena iz daleke prošlosti ili iz našega vremena?
Ja je doživljavam kao osobu iz našeg vremena, kao da živi u ovom vremenu.
Što vas se najsnažnije doimlje za vrijeme ukazanja?
Možda to što imaš osjećaj da više nisi na zemlji, kao da lebdiš u zraku.
Vicka, Vama je Gospa ispričala svoj život. Možete li nešto reći o njezinu životu?
Gospa mi je ispričala cijeli svoj život, od rođenja do svoga uznesenja. Trenutno ne bih mogla ništa kazati o tome, jer mi to nije odobreno. Cijeli Gospin životopis ispisan je u tri bilježnice, u koje sam zapisivala ono što mi je Gospa govorila. Nekad bih napisala jednu stranicu, nekad dvije, a nekad samo pola stranice, ovisno o tome koliko bih mogla upamtiti.
Vi gotovo svakodnevno svjedočite Gospinu poruku. Što preporučuješ ljudima u našoj župi i hodočasnicima?
Ja od sebe ne preporučujem ništa, ništa iz svoje glave. Preporučam Gospinu poruku, a svoje ništa. Uvijek kada s nekim razgovaram, istaknem što je moj savjet, upozorim da je to moje a ne Gospino, da ne bi bilo zabune. Ono što Gospa kaže, ja istaknem. Ipak, ljudi često to krivo prene su. Ja nemam potrebe govoriti svoje kad imam ono što je važnije, što nam se svima kaže.
Gospine poruke koje daje 25-og u mjesecu, uvijek počinju s «Draga djeco!» Tko su njena djeca, vidioci ili svi ljudi?
Svi. Svi mi koji želimo prihvatiti Gospinu poruku. Svi smo mi njezina djeca. Kad nama daje poruku, daje je za cijeli svijet, za svakoga tko želi biti Gospino dijete. I mi, vidioci, smo sigurno s nekim pogrješkama, nitko nema savršenstvo. Najvažnije je kad se čovjek želi mijenjati, ići naprijed, pomagati drugom. Najvažnije je živjeti Gospinu poruku. Ako je ja ne ću živjeti, što ću onda govoriti drugima? Kad želiš živjeti Gospinu poruku, kad se želiš mijenjati, kad to gradiš u svome srcu, onda možeš i drugima govoriti. Dok god ništa ne poduzimaš, možeš slobodno šutjeti.
