Dar će Papi uručiti bračni par Viktor i Sanda Jeromel iz Prezida u općini Čabar koji su se u Gorski kotar prije trideset godina doselili iz Slovenije.
Oboje se već dugo bave izradom sportskih rekvizita, a Viktor je posebno vješt u radu s drvetom.
Ideju da napravi drvene naočale dobio je od prijatelja i do sada ih je u domaćoj radionici napravio nekoliko stotina komada.
"Cijelo sam vrijeme maštao kako bi bilo lijepo da napravim drvene naočale i za Svetog Oca, ali sam dugo tražio pravi materijal, što mi je na kraju i uspjelo. Na Brijunima su našli odlomljenu granu 1600 godina stare masline. U dogovoru s upravom Brijuna uspio sam dobiti mali komad i tako je počela ta priča", kazao je u razgovoru za Slovensku televiziju.
"Viktor je u te naočale uložio sve svoje znanje, ljubav i upornost. Takav je i inače, kad nešto započne, to mora završiti i tada zaboravi na sve oko sebe", pohvalila ga je supruga.
Bračni par naočale će papi Franji osobno predati u srijedu te mu čestitati na visokom jubileju.
Bog je ušao u povijest da nas oslobodi od ropstva grijeha, izliječi naše ozljede, povije naše rane te nam dade novi život, a radost je plod tog spasiteljskog zahvata i Božje ljubavi – kazao je papa Franjo u današnjem podnevnom nagovoru na Trgu svetoga Petra. Podsjetio je na Pavlov poziv koji obilježava treću nedjelju došašća, poznatu i kao nedjelja Gaudete: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“ (Fil 4,4-5).
Nije to površna ili neka čisto emotivna sreća – nastavio je Papa – niti je to svjetovna sreća ili ona konzumerizma, već je to autentična radost, čiji smo okus pozvani iznova otkriti. To je radost koja dodiruje dubine našega bića, dok iščekujemo onoga koji je već donio spasenje svijetu, obećanog Mesiju, rođenog u Betlehemu od Djevice Marije. Služba riječi nam nudi odgovarajući kontekst kako bismo razumjeli i doživjeli tu radost. Izaija govori o pustinji, sasušenoj zemlji, stepi (usp. 35,1); prorok pred sobom ima klonule ruke, klecava koljena, preplašena srca, slijepe, gluhe i nijeme (usp. rr. 3-6). To je slika [duhovne] suše, neumoljive sudbine bez Boga – rekao je papa Franjo.
I onda se pojavljuje spas: „Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega […] On sâm hita da vas spasi“ (Iz 35,4). Odjednom se sve mijenja: pustinja cvjeta, utjeha i radost prožimaju srce (usp. rr. 5-6) – kazao je Sveti Otac. Svi znakovi koje naviješta Izaija svoje ispunjenje nalaze u osobi Isusa Krista, koji poslanicima Ivana Krstitelja odgovara: „Slijepi proglédaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju“ (Mt 11,5). Papa smatra da to nisu puke riječi, već Isus djelima pokazuje kako spasenje, koje donosi, zahvaća i obnavlja čitavo ljudsko biće. Bog je ušao u povijest da nas oslobodi od grijeha, povije i izliječi naše rane te nam dade novi život. Radost je plod tog spasiteljskog zahvata i Božje ljubavi – rekao je papa Franjo.
Pozvani smo prepustiti se osjećaju slavlja i radosti. (…) Kršćanin koji nije radostan, nešto tom kršćaninu nedostaje, ili nije kršćanin! Radost srca, nutarnja radost koja nas tjera naprijed te nas ohrabruje. Gospodin dolazi u naš život osloboditi nas od nutarnjih i vanjskih navezanosti – kazao je Sveti Otac. Istaknuo je da nam upravo Gospodin pokazuje put vjernosti, strpljivosti i ustrajnosti kako bi naša radost po njegovu ponovnom dolasku bila potpuna. Papa ističe kako brojni vanjski znakovi – na ulicama, u našim domovima, pa i jaslice i božićno drvo na Trgu svetoga Petra – upućuju upravo na to.
Ti nas vanjski znaci pozivaju da prihvatimo Gospodina koji uvijek dolazi i kuca na naša vrata; pozivaju nas da prepoznamo Gospodinove korake među onom braćom koja prolaze pokraj nas, osobito među najslabijima i potrebitima – rekao je Papa te je na kraju nagovora pozvao ljude da se raduju zbog predstojećeg dolaska našeg Otkupitelja i da tu radost dijele s drugima, pružajući utjehu i nadu siromašnima, bolesnima, svim ljudima koji su sami i nesretni.
U drugom dijelu podnevne molitve, papa Franjo se osvrnuo na stanje u Siriji, izrazivši narodu te zemlje svoju posebnu naklonost i molitvenu blizinu. Kazao je da je Alep grad u kojem se nalaze ljudi: obitelji, djeca, stare i bolesne osobe, a čini se da smo se već navikli na rat. Podsjetio je na to da je Sirija zemlja bremenita poviješću, kulturom i vjerom te nije prihvatljivo da se sve to poništi ratom. Sveti Otac je svima uputio apel da se zauzmu za to da se napravi civiliziran izbor; da se kaže NE uništavanju; da se kaže DA miru i DA Alepu i sirijskom narodu.
Papa je isto tako pozvao na molitvu za žrtve terorističkih napada koje su posljednjih sati pogodili različite zemlje u svijetu. Iako su mjesta tiha napada različita, zajedničko im je nasilje koje sije smrt i razaranje. Jedan je i isti odgovor na to: vjera u Boga i jedinstvo u ljudskim i civiliziranim vrjednotama.
Papa je napomenuo da su u Laosu danas blaženima proglašeni Mario Borzaga, svećenik, s još 15 drugova – mučenici pogubljeni iz mržnje prema vjeri. Neka njihova herojska vjernost Kristu bude na primjer i ohrabrenje misionarima, a posebno katehistima, koji u misijskim zemljama obavljaju dragocjeno i nezamjenjivo apostolsko djelo, na čemu im zahvaljuje čitava Crkva.
Sveti je Otac potom pozdravio hodočasnike, prvo se obrativši djeci, koja su došla na tradicionalni blagoslov djetića Isusa, koji su organizirali župski oratoriji i katoličke škole, iz Rima. „Draga djeco, kad sa svojim roditeljima molite pred jaslicama, zamolite malog Isusa da nam pomogne svima ljubiti Boga i bližnjega. Ali sjetite se moliti i za mene, kao što se i ja vas sjetim“ – kazao je na koncu Sveti Otac.
