Danas po čitavome svijetu odjekuje proglas Crkve: 'Isus, onaj raspeti, uskrsnuo je, kao što je to i rekao. Aleluja.'
Uskrsna poruka ne pokazuje neko priviđenje, ne otkriva neku magičnu formulu, ne ukazuje na put kojim treba pobjeći pred nekom teškom situacijom koju prolazimo. Pandemija je još uvijek u punom tijeku; društvena i gospodarska kriza je vrlo teška, osobito za najsiromašnije; unatoč tome – što je sramotno – ne prestaju oružani sukobi i nagomilava se oružje.
Pred time, ili bolje, usred takve složene stvarnosti, uskrsna poruka s malo riječi sažima događaj koji daruje nadu koja ne razočarava: 'Isus, raspeti, uskrsnuo je'. Ne govori o anđelima ili duhovima, već o jednom čovjeku, čovjeku od krvi i mesa, koji ima lice i ime: Isus. Evanđelje svjedoči da je taj Isus, koji je raspet pod Poncijem Pilatom i koji je rekao da je Krist, Sin Božji, treći dan uskrsnuo, prema Svetom pismu i kao što je on sam to bio nagovjestio svojim učenicima.
Raspeti, ne neki drugi je uskrsnuo. Bog Otac je uskrisio svoga Sina Isusa, jer je do kraja ispunio njegovu spasonosnu volju: uzeo je na sebe naše slabosti, naše bolesti, samu našu smrt; pretrpio je naše boli, ponio je teret naših opačina. Zato ga je Bog Otac uzvisio i sada Isus Krist zauvijek živi, on je Gospodin.
Svjedoci govore o jednom važnom detalju: Isus ima i ožiljke na rukama, na nogama i na prsnom košu. Te su rane vječni pečat njegove ljubavi prema nama. Tko god trpi uslijed teške kušnje, na tijelu ili duši, može se skloniti u ove rane, primiti po njima milost nade koja ne razočarava.
Uskrsli Krist je nada onima koji još uvijek trpe zbog pandemije, bolesnicima i onima koji su izgubili neku dragu osobu. Neka ih Gospodin utješi, a liječnicima i medicinskom osoblju neka bude potpora. Svi, a osobito najranjivije osobe trebaju pomoć i imaju pravo pristupa potrebnom liječenju. To je još očitije u ovo vrijeme tijekom kojega smo pozvani boriti se s pandemijom, a cjepiva predstavljaju glavno sredstvo u toj borbi. U duhu tzv. 'internacionalizacije cjepiva' stoga potičem čitavu međunarodnu zajednicu na zajedničku suradnju kako bi se nadišla kašnjenja u njihovoj raspodjeli i dijeliti ih osobito s najsiromašnijim zemljama.
Raspeti i Uskrsli je utjeha onima koji su izgubili posao ili prolaze kroz velike ekonomske poteškoće i koji su ostali bez primjerenih društvenih prava. Neka Gospodin nadahne djelovanje javnih vlasti kako bi svima, osobito obiteljima kojima je to najpotrebnije, dobili pomoć i primjerenu potporu. Pandemija je na žalost dramatično povećala broj siromašnih i očaj tisuća osoba.
'Potrebno je da sve vrste siromaha opet zadobiju nadu', govorio je sv. Ivan Pavao II. tijekom svoga putovanja na Haitiju. I upravo tom dragom narodu Haitija danas idu moje misli i moje ohrabrenje, da ga ne nadvladaju poteškoće, već da gleda na budućnost s povjerenjem i nadom.
Uskrsli Isus je nada također i za mnoge mlade koji su prisiljeni provoditi dugo vremena bez pohađanja škole ili fakulteta i provoditi vrijeme sa svojim prijateljima. Svima nam je potrebno živjeti u stvarnim međuljudskim odnosima, a ne samo virtualnim, osobito u godinama tijekom kojih se oblikuje karakter i osobnost. Blizu sam mladima čitavoga svijeta, a u ovome trenutku osobito onima iz Myanmara koji se zauzimaju za demokraciju, mirno podižući svoj glas, jer su svjesni da se mržnja može rastjerati jedino ljubavlju.
Svjetlo Uskrsloga neka bude izvor novoga rođenja za migrante koji bježe od rata i bijede. U njihovim licima prepoznajemo unakaženo i patničko lice Gospodina koji se penje na Kalvariju. Neka im ne uzmanjka konkretnih znakova solidarnosti i bratske ljubavi, zalog pobjede života nad smrću, što danas i slavimo. Zahvaljujem onim zemljama koje velikodušno prihvaćaju patnike koji traže sklonište, osobito u Libanonu i Jordaniji, koji su prihvatili mnogo izbjeglica koji su pobjegli od sirijskog rata.
Libanonski narod, koji prolazi kroz velike poteškoće i nesigurnosti, neka osjeti utjehu Uskrslog Gospodina i neka ga podrži međunarodna zajednica u tome što je vlastito ovoj zemlji, kako bi bila zemlja susreta, suživota i pluralizma.
Krist, Mir naš neka učini da konačno prestane buka oružja u voljenoj i izmučenoj Siriji, gdje milijuni ljudi žive sada već u nehumanim uvjetima, kao također i u Jemenu, čije su okolnosti obavijene zaglušujućom i sramotnom šutnjom. I u Libiji, gdje se konačno nazire put riješenja nakon desetljeća krvavih sukoba. Neka se sve zaraćene strane djelotvorno zauzmu kako bi prestali sukobi i narodima iscrpljenima od rata dopustilo da žive u miru i da se pokrene obnova svake od te zemlje.
Uskrsnuće nas, naravno, vodi u Jeruzalem. Za njega zazivamo od Gospodina mir i sigurnost (Ps 122), kako bi odgovorio svome pozivu da bude mjesto susreta gdje će se svi moći osjećati braćom, i gdje će Izraelci i Palestinci opet pronaći snagu za dijalog oko postizanja stabilnog riješenja, kojim će ove dvije susjedne države živjeti u miru i prosperitetu.
Na ovaj svečani dan, moje misli se vraćaju također i u Irak, kojega sam s radošću mogao posjetiti prošloga mjeseca i za kojega molim kako bi mogao nastaviti započeti put pomirenja, kako bi se ostvario Božji san o gostoljubivoj obitelji koja prihvaća svu svoju djecu.
Snaga Uskrsloga neka podrži afričke narode koji vide svoju budućnost zapriječenu unutarnjim nasiljem i međunarodnim terorizmom, osobito u Sahelu u Nigeriji, kao i u pokrajini Tigray i Cabo Delgado. Neka se nastave napori glede pronalaska mirnih riješenja tim sukobima, poštujući ljudska prava i svetost života, putem bratskog i konstruktivnog dijaloga u duhu pomirenja i djelotvorne solidarnosti.
Previše je ratova i previše ratova je još uvijek na svijetu! Gospodin, koji je naš mir neka nam pomogne pobijediti mentalitet ratovanja. Neka nam dade da se svi zarobljenici, osobito istočne Ukrajine i Nagorno-Karabakha vrate živi i zdravi svojim obiteljima i neka nadahne vođe čitavoga svijeta da se zaustavi utrka u naoružavanju. Danas, 4. travnja, obilježava se Svjetski dan borbe protiv mina, podmuklo i užasna sredstva koji ubijaju ili osakaćuju svake godine mnoge nedužne osobe i priječe čovječanstvu 'hodati zajedno stazama života, bez straha od destruktivnih zamki i smrti'. Kako bi svijet bio bolji bez ovih ubojitih sredstava!
Draga braćo i sestre, i ove godine u različitim zemljama, mnogi kršćani slave Uskrs uz velika ograničenja i ponegdje i bez mogućnosti da sudjeluju liturgijskim slavljima. Molimo da ta ograničenja, kao i svako ograničenje slobode vjere i kulta u svijetu budu uklonjene te da svakome bude omogućeno moliti i slaviti Boga slobodno.
Usred mnogih poteškoće kroz koje prolazimo, nemojmo zaboraviti nikada da smo mi obilježenih Kristovim ranama (1Pt 2,24). U svjetlu Uskrsloga naše su patnje preobražene. Gdje je bila smrt, sada je život, gdje je bila tuga, sada je utjeha. Time što je Isus prigrlio Križ, dao je smisao našim patnjama i sada se pomolimo da blagotvorni učinci ovoga ozdravljenja budu izliveni na čitav svijet.
Sretan Uskrs svima!
