Napomenuvši kako je o. Matteo Ricci bio Talijan, Sveti Otac je podsjetio kako je on svoj život proveo u Kini. „Porijeklom je iz Macerate, regija Marche. Nakon što se školovao u isusovačkim školama i stupio u Družbu Isusovu u Rimu, oduševljen izvještajima misionara koje je slušao i njima se oduševio, kao i mnogi drugi njegovi mladi drugovi, zamolio je da ga se pošalje u misije na Daleki istok. Nakon što je to pokušao Franjo Ksaverski, i drugih je 25 isusovaca pokušalo ući u Kinu ali bez uspjeha. Ali Ricci i jedan njegov subrat su se jako dobro pripremili, studiozno učeći kineski jezik i običaje, te su se konačno uspjeli nastaniti na jugu zemlje. Trebalo im je 18 godina, sa četiri etape, kroz četiri različita grada, prije nego će doći u Peking, koji je bio središte. Ustrajnošću i strpljivošću, nošen nepokolebljivom vjerom, Matteo je uspio nadvladati teškoće i opasnosti, nepovjerenja i suprotstavljanja“, kazao je papa Franjo, zapitavši koja je bila tajna Mattea Riccija?
„On je uvijek slijedio put dijaloga i prijateljstva sa svima koje je susretao, a to mu je otvorilo mnoga vrata za naviještanje kršćanske vjere. Njegovo prvo djelo na kineskom jeziku bio je upravo traktat O prijateljstvu, koje je naišlo na veliki odjek. Kako bi se uklopio u kulturu i život Kine isprva se odijevao poput budističkih bonzi, prema običajima te zemlje, ali je poslije shvatio da je najbolji način bio taj da preuzme stil života i način odijevanja učene osobe (…) A to se naziva stav inkulturacije. Taj je misionar znao 'inkulturirati' kršćansku vjeru u dijalogu, kao drevni oci s grčkom kulturom. Njegova vrsna znanstvena izobrazba pobudila je zanimanje i divljenje učenih ljudi, počevši od njegove poznate karte svijeta, karte čitavog tada poznatog svijeta, s različitim kontinentima, koja Kinezima po prvi put otkriva stvarnost izvan Kine mnogo veću nego što su ikada mogli i zamisliti (…) Međutim, Riccijeva slava kao učena čovjeka ne smije zakriliti najdublju motivaciju svih njegovih napora, a to je naviještanje evanđelja“, naznačio je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.
Posvijestio je kako je osim njegova naučavanja, tu i njegovo svjedočanstvo redovničkog života, kreposnosti i molitve: ti su misionari molili. „Išli su propovijedati, bili su u pokretu, vukli su političke poteze, sve to: ali su molili. Molitva je to što jača misionarski život, život ispunjen ljubavlju, pomagali su druge, skromne, u potpunoj nezainteresiranosti za časti i bogatstva, što je potaklo mnoge njegove kineske učenike i prijatelje da prigrle katoličku vjeru (…) U posljednjim danima svog života, kad bi ga oni koji su bili uz njega pitali kako se osjeća, Matteo Ricci bi 'odgovarao da je u tom trenutku razmišljao je li veća radost i veselje koju osjeća u sebi na pomisao da se približio čas putovanja koje će ga dovesti do toga da uživa Božju blizinu, ili pak tuga što će morati napustiti svoje suputnike u čitavom njegovom poslanju koje je jako volio, te službu koju je još uvijek mogao vršiti Bogu našem Gospodinu u toj misiji'. Matteo Ricci umro je u Pekingu 1610., u dobi od 57 godina, čovjek koji je sav svoj život dao za misije. Misionarski duh Mattea Riccija predstavlja aktualan i živ uzor. Njegova ljubav prema kineskom narodu je uzor; ali ono što predstavlja aktualan put je njegova dosljednost života, svjedočanstvo njegova života kao kršćanina. On je donio kršćanstvo u Kinu“, poručio je Papa.
