Naime, prema Crkvenom nauku na Mariju nije prešao istočni, praroditeljski grijeh, nego ju je Bog sačuvao od „istočnoga grijeha“ već u krilu njezine majke Ane i to zato što je Bog Mariju unaprijed odabrao da bude majka Isusu Kristu.
A kao što objašnjava Katekizam Katoličke Crkve, da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je „bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom“. Anđeo Gabriel, u času navještenja, pozdravlja je kao „milosti punu“ (Lk 1,28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.
Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Svetkovinu je Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije tako uspostavio 1476. godine papa Siksto IV., a dogmu je svečano proglasio 8. prosinca 1854. godine papa Pio IX. u buli „Ineffabilis Deus – Neizrecivi Bog“. Dogma o Bezgrješnom začeću izjavljuje: „Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha“.
I kao što nadalje stoji u Katekizmu, sav taj „sjaj sasvim jedinstvene svetosti“ koji Mariju „resi već od prvog časa njezina začeća“ dolazi joj potpuno od Krista: ona je „otkupljena na uzvišen način u vidu zasluga svoga Sina“. Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je „blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu“ (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao, „prije postanka svijeta, da bude sveta i neporočna pred njim u ljubavi“ (Ef 1,4).
