Na završetku Mise koju je na svoj osamdeseti rođendan s kardinalima slavio u kapeli svetih Petra i Pavla, koja je poznatija kao „Kapela Paolina“, Papa je od Gospodina molio radosnu i plodnu, mirnu i punu vjere starost, poželjevši da ona bude „sjedište mudrosti“. Prije nego se osvrnuo na svoj rođendan, Papa je u propovijedi istaknuo da je kršćanski život hod prema konačnom susretu s Isusom. Dekan Kardinalskoga zbora kardinal Angelo Sodano Papi je u ime kardinala čestitao rođendan.
Kako bi podijelio svoje osjećaje na 80. rođendan, Papa je pripovjedio jednu anegdotu. Već nekoliko dana, „na um mi dolazi jedna riječ, koja izgleda vrlo ružna, a to je starost koja straši. Rekao je kako mu je ovih dana msgr. Cavaliere darovao Ciceronovu knjižicu „O starosti“. „Jedna kap više“, našalio se Papa dodajući:
„Sjećam se onoga što sam vam na našem prvom susretu, 15. ožujka 2015, rekao: 'Starost je sjedište mudrosti'. Nadajmo se da to bude i za mene. Nadajmo se da bude tako!“ Potom je pak citirao jednog latinskoga pisca koji govori o starosti koja dolazi „tihim korakom“. To je udarac! Ali ako netko starost smatra razdobljem koje donosi radost, mudrost, nadu, onda iznova počinje živjeti. Dolazi mi na um jedna druga pjesma koju sam vam također onda citirao: „Starost je mirna i puna pouzdanja“ („Es ist ruhig, das Altwer, un fromm“, Hölderlin). Molite da moja bude takva: mirna, ispunjena vjerom i plodna. Također i radosna – potaknuo je Sveti Otac.
U propovijedi je komentirao ulomak iz Matejeva evanđelja, u kojem se govori o Isusovu rodoslovlju. Ulomak navodi na razmišljanje „o milosti sjećanja“, milosti nezaboravnosti. Nezaboravnost je vlastitost ljubavi. Ljubav uvijek pred očima ima primljeno dobro. Ljubav se uvijek osvrće na povijest: odakle dolazimo, na naše očeve, pretke, na hod vjere… Sjećanje je dobro jer pojačava budno iščekivanje Božića – rekao je Papa dodajući:
Sjećanje je milost: čitajući ulomak iz Matejeva evanđelja, sjećamo se „povijesti milosti“, ali i „povijesti grijeha“. U opisanoj povijesti, u ovom rodoslovlju, ima velikih grješnika, ali ima i svetaca. I mi u svojem životu nalazimo isto: trenutke velike vjernosti Gospodinu, radosti u služenju, ali i pokoji gadan trenutak nevjernosti, grijeha po kojem osjećamo potrebu spasenja. Možemo dakle biti sigurni, jer kad osjećamo potrebu spasenja, ispovijedamo vjeru: Ja sam grješnik, ali Ti me, Gospodine, možeš spasiti, Ti me vodiš naprijed. I tako se napreduje u radosti nade – ustvrdio je Sveti Otac.
U Došašću smo, nastavio je Papa, započeli ovaj hod, budno čekajući Gospodina. Danas zastajemo, gledamo prošlost, vidimo da je hod bio lijep, da nas Gospodin nije iznevjerio, da je vjeran. A kršćanski život je hod prema konačnom susretu. Papa je poželio da nam ovaj hod, ovo budno iščekivanje Gospodinova dolaska, ne oduzme milost sjećanja, gledanja onoga što je Gospodin učinio za nas, za Crkvu i u našoj povijesti spasenja. Tako ćemo shvatiti zašto Crkva želi da danas čitamo ovaj ulomak, koji može izgledati malo dosadan, ali u njemu je povijest Boga koji želio hoditi sa svojim narodom, i u konačnici postati kao jedan od nas – primijetio ja Papa.
Zaključujući propovijed Papa je molio da nam Gospodin udijeli milost sjećanja. A ako nam se čini da imamo mnogo problema, sjetimo se da trebamo biti mirni, da trebamo s pouzdanjem ići naprijed. Pisac poslanice Hebrejima za naše jadikovke ima jednu vrlo lijepu rečenicu: 'Budi miran, još nisi dopro do davanja krvi' (usp. Heb 12,4). Evo čak imalo humora nadahnutoga pisca da nam pomogne ići naprijed – zaključio je Sveti Otac.
