Nikad nemojte popustiti pred napasti da vam se ne može oprostiti. Za što god vas vaša srca optuživala, koliko god to bilo veliko ili malo, „Bog je veći od naših srca“ (1 Iv 3,20). Trebamo imati povjerenja u to milosrđe – poručio je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Bazilici svetoga Petra u prigodi Jubileja zatvorenika. Na misnom je slavlju bilo prisutno oko 4000 tisuće osoba, a među njima oko tisuću kažnjenika. Papa je istaknuo da nam današnja misna čitanja šalju poruku nade, što je i bila misao vodilja njegove propovijedi.
„Nada je Božji dar“, nastavio je Sveti Otac, koja je „usađena duboko u srce svakog čovjeka kako bi rasvijetlila ovaj život, koji je često uznemiren i zamagljen brojnim bolnim i žalosnim situacijama. Trebamo njegovati korijene naše nade kako bismo donosili plodove, i to prvenstveno sigurnošću Božje blizine i suosjećanja, unatoč zlu koje smo počinili. Ne postoji djelić srca koji Božja ljubav ne može dodirnuti. Kad netko pogriješi, Očevo milosrđe je to prisutnije, pobuđujući kajanje, opraštanje, pomirenje i mir“, kazao je Papa.
Kršenje zakona uključuje plaćanje kazne, a gubitak slobode je najgori dio odsluživanja kazne, jer nas pogađa duboko. No – smatra Sveti Otac – nada se ne smije pokolebati, „dah“ nade nitko i ništa ne može uništiti. „Naše srce uvijek čezne za dobrotom. Milosrđe koje nam Bog stalno iskazuje zadužuje nas, jer nas On nikad ne napušta“, rekao je Papa.
On vidi u Pavlovom govoru o Bogu kao „Bogu nade“ (Rim 15,13) da se – na određeni način – sâm Bog nada. „Njegovo milosrđe mu ne da mira. On je poput Oca iz prispodobe, koji se nada povratku razmetnoga sina (Lk 15,11-32). Bog ne miruje dok ne pronađe izgubljene ovce (Lk 15,5). (…) Nada je dokaz snage Božjeg milosrđa, koje se nalazi duboko u našim srcima. To milosrđe nas poziva da nastavimo gledati prema naprijed te da vjerom i predanjem Bogu nadvladamo našu navezanost na zlo i grijeh“, kazao je papa Franjo.
Sveti Otac je također upozorio na licemjerni stav, prema kojem je za prekršitelje zakona jedini odgovor zatvor. „Ne razmišljamo o mogućnosti da ljudi mogu promijeniti svoje živote; imamo malo povjerenja u rehabilitaciju te reintegraciju u društvo. Na taj način zaboravljamo da smo svi mi grešnici, te da smo – bez da smo toga svjesni – također 'zatvorenici'. Ponekad smo zatočeni unutar vlastitih predrasuda ili smo zarobljeni idolima lažnog osjećaja blagostanja. Također znamo zaglaviti u našim vlastitim ideologijama ili apsolutiziramo zakone tržišta čak i kad gaze druge ljude. Zarobljeni smo iza zidova individualizma i samodostatnosti, lišeni istine koja nas oslobađa. Ne smije nam upiranje prsta u drugoga biti alibi za skrivanje vlastitih protuslovlja“, rekao je Papa.
„Ne dopustite da vas prošlost zarobi“, upozorio je prisutne. Papa uviđa da se povijest ne može nanovo pisati, čak i kad bismo to htjeli, „no povijest koja počinje danas (…), tek treba biti napisana“, i to „milošću Božjom i vašom osobnom odgovornošću“, poručio je te ih je odvratio od razmišljanja da im ne može biti oprošteno, jer Bog to može učiniti i treba imati povjerenja u Njegovo milosrđe.
„Samo Božja snaga, njegovo milosrđe, može zacijeliti određene rane. Gdje se na nasilje odgovara praštanjem, tamo može i srce, koje je zgriješilo, biti osvojeno ljubavlju, koja pobjeđuje svaki oblik zla. Na ovaj način, Bog između žrtava i počinitelja zala podiže istinske svjedoke i djelatnike milosrđa“, rekao je na kraju svoje propovijedi papa Franjo.
Uskrsnuće je temelj kršćanskog života! Bez naznake Raja i vječnog života, kršćanstvo bi se svelo na običnu etiku i životnu filozofiju – rekao je Papa u svom podnevnom nagovoru, na Trgu svetoga Petra, u Vatikanu.
Na početku svoga današnjega podnevnog nagovora, Sveti Otac je podsjetio na liturgijska čitanja ove nedjelje, koja nas pozivaju na razmišljanje o tajni uskrsnuća od mrtvih. Evanđelje nam predstavlja Isusa koji se suočava sa nekim saducejima, koji nisu vjerovali u uskrsnuće nego su odnos s Bogom poimali samo u okviru zemaljskih zbiljnosti. Njihov apsurdan i smiješan primjer o ženi i sedmorici braće, od kojih nijedan nije stekao potomstva, uvod je u zlobno pitanje postavljeno Isusu: čija će dakle ta žena biti o uskrsnuću?
Isus izriče istinu o uskrsnuću i ukazuje na razliku između ovog i budućeg života. Nije moguće kategorije ovoga svijeta primijeniti na onostranu zbilju koja nadilazi ono što vidimo u ovom životu. On kaže sinovi i kćeri ovoga svijeta, žene se i udaju; ali oni koji se nađu dostojni budućeg života i uskrsnuća od mrtvih, niti se žene niti udaju (rr. 34-34). Papa tumači Isusovu misao o ovozemnom životu kao provizornom, privremenom, koji ima svoj svršetak. Nakon uskrsnuća, tome nasuprot, smrt više neće biti obzorje i živjet ćemo potpuno, pa i ljudske odnose, na božanskoj razini, na preobražen način. Utoliko će i brak, kao ovozemni znak i sredstvo ljubavi, zasjati preobražen u punom svjetlu, u slavnom jedinstvu Svetih u Raju.
Papa je napomenuo da sinovi uskrsnuća nisu samo malobrojni i privilegirani, nego sve osobe, jer spasenje koje nam Isus donosi, upravljeno je svakom od nas. Sveti Otac je nadalje pojasnio, da život sličan onom anđeoskom, potpuno uronjen u Božje svjetlo i posvećen Njegovoj slavi, nije samo „puko uskrsnuće od mrtvih“, nego novo rađanje života, koje već kušamo danas. To je pobjeda nad ništavilom koje također možemo kušati – kazao je papa Franjo.
Uskrsnuće je temelj kršćanskog života! Bez naznake Raja i vječnog života, kršćanstvo bi se svelo na običnu etiku i životnu filozofiju. A poruka kršćanske vjere dolazi od Boga i nadilazi ovaj svijet. Utoliko je – smatra Papa – vjera u uskrsnuće od središnjeg značaja, kako naši čini ne bi bili cilj sami sebi nego da bi postali sjeme određeno da proklija u Božjem vrtu te tako daju vječan plod – kazao je papa Franjo, zazivajući pomoć Marije, Kraljice Neba i zemlje, kako bi riječi koje nam je Njezin Sin posijao u srce, urodile dobrim djelima.
Nakon Podnevne molitve, papa Franjo je uputio apel da se zatvorski uvjeti poboljšaju, kako bi više odgovarale ljudskom dostojanstvu zatvorenika, u cijelom svijetu. Potaknuo je također, da se promišlja o potrebi kaznenoga zakona, u smislu da on ne bude isključivo „kaznen“, nego da bude otvoren nadi i eventualnom ponovnom uključivanju u ljudsko društvo. Posebno je predložio kompetentnim građanskim vlastima mogućnost da – u ovoj Godini milosrđa – učine djelo pomilovanja prema onim zatvorenicima koji se budu smatrali prikladnima za takvo što.
Papa je podsjetio na to da je prije dva dana na snagu stupio Pariški sporazum, što pokazuje korak naprijed očuvanju Zemlje (usp. Laudato si’, 13), da se gospodarstvo stavi u službu ljudi te se tako izgrađuju pravda i mir. Sutra pak u Maroku, započinje novo zasjedanje o klimi, koja se i brine o primjeni Sporazuma. Izrazio je nadu da će se sve ovo voditi savješću naše odgovornosti za zajednički dom.
Podsjetivši na jučerašnju beatifikaciju 38-ice mučenika, u Albaniji, žrtvama režimskih progona u toj zemlji, proteklog stoljeća, Sveti Otac je istaknuo kako su mučenici radije podnijeli zatvor, mučenje, pa na koncu i samu smrt, kako bi ostali vjerni Kristu i Crkvi. Neka nam njihov primjer pomogne te u trenucima kušnje, nađemo snagu u Gospodinu te da u nama pobudi stav dobrote, praštanje i mira.
Nakon pozdrava različitih skupina hodočasnika, Papa je nazočne otpustio, na svoj uobičajeni način.
