Duh Sveti govori, ali ne o sebi; navješćuje Isusa i objavljuje Oca; a Otac, koji sve posjeduje, jer je izvor svega, daje Sinu sve što posjeduje, ništa ne zadržava za sebe i potpuno se predaje Sinu – rekao je papa Franjo u podnevnom nagovoru na današnju svetkovinu Presvetoga Trojstva, osvrćući se na evanđelje iz današnje liturgije.
Ako pak pogledamo sebe, uvijek želimo da se o nama lijepo govori, i često govorimo samo o sebi i o onomu što radimo. Kakva razlika u odnosu na Duha Svetoga koji govori najavljujući druge! Što se pak tiče onoga što posjedujemo, teško to dijelimo s drugima, čak i s onima kojima nedostaje ono najpotrebnije! – primijetio je Papa.
Trojedinoga Boga pokazivati djelima, a ne riječima
Slavljenje Presvetog Trojstva nije toliko teološka vježba, već revolucija u našem načinu života. Bog, u kojem svaka Osoba živi za drugoga, a ne za sebe, potiče nas da živimo s drugima i za druge. Danas se možemo upitati odražava li moj život Boga u kojega vjerujem; ja, koji ispovijedam vjeru u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, vjerujem li uistinu da su mi za život potrebni drugi, da se trebam darovati drugima, da trebam služiti drugima? Potvrđujem li to riječima ili životom? – potaknuo je Sveti Otac.
Istaknuvši da trojedinoga Boga valja pokazivati djelima, a ne riječima, Papa je objasnio da se Boga, koji je autor života, manje prenosi knjigama, a više kroz svjedočanstvo života. On, koji je ljubav, kako piše evanđelist Ivan, objavljuje se kroz ljubav.
Što znači ljubiti?
Ljubiti ne znači samo voljeti i činiti dobro, nego prije svega, u korijenu, prihvatiti druge, stvarati mjesta za druge, dati prostora drugima. Da bismo to bolje razumjeli, mislimo na imena božanskih osoba koja izgovaramo svaki put kada činimo znak križa; u svakom je imenu prisutnost drugoga. Otac, primjerice na bi bio to bez Sina; tako se i Sina ne može zamisliti samoga, nego uvijek kao Sina Očeva. Duh je Sveti pak, Duh Oca i Sina. Presveto nas Trojstvo uči da ne možemo nikada biti bez drugoga. Nismo otoci, na svijetu smo kako bismo živjeli na sliku Božju: otvoreni, potrebiti drugih i s potrebom pomoći drugima.
Postavimo si stoga posljednje pitanje – potaknuo je Papa. Jesam li i ja u svakodnevnom životu odraz Presvetoga Trojstva? Znak križa koji činim svakoga dana, ostaje li gesta koja je sama sebi svrha ili nadahnjuje moj način govora, susreta, odgovaranja, prosuđivanja, praštanja? Neka nam Gospa, kći Oca, majka Sina i zaručnica Duha, pomogne prihvatiti i svjedočiti u životu otajstvo Boga koji je ljubav – rekao je na kraju papa Franjo.
