Prestanimo biti licemjerni kršćani i dopustimo da obraćenje zahvati naše džepove – rekao je papa Franjo danas u katehezi tijekom opće audijencije u dvorani Pavla VI. u Vatikanu. Kršćanska je zajednica rođena po nadahnuću Duha Svetoga i raste zahvaljujući kvascu međusobnog dijeljenja među braćom i sestrama u Kristu – rekao je Papa i istaknuo – Postoji dinamizam solidarnosti koji Crkvu gradi kao Božju obitelj u kojoj je u središtu iskustvo koinonije. To je grčka riječ koja znači zajedništvo, staviti na zajedničko raspolaganje, biti poput zajednice, a ne izolirani.
To je iskustvo prve kršćanske zajednice koja je nastojala da stvari budu zajedničke; dijeliti zajedno, komunicirati, sudjelovati, a ne izolirati se – rekao je Sveti Otac i podsjetio – U ranoj Crkvi ta se koinonija, ta zajednica odnosi prije svega na sudjelovanje u Kristovu tijelu i krvi. Zbog toga kada se pričešćujemo kažemo da međusobno komuniciramo, ulazimo u zajedništvo s Isusom i iz tog zajedništva s Isusom, dolazimo u zajedništvo s braćom i sestrama. To zajedništvo u tijelu i krvi Kristovoj koje se ostvaruje u misi, pretvara se u bratsko jedinstvo, a onda i u ono što je za nas najteže: staviti na zajedničko raspolaganje svoja dobra i skupiti novac za majku Crkvu u Jeruzalemu i druge Crkve (Rim 12,13; 2 Kor 8-9).
Ako želite znati jeste li dobri kršćani morate moliti, pokušati ispovijedati se i pričešćivati; no znak da se vaše srce obratilo trenutak je kada obraćenje dolazi do vašeg džepa, to jest tamo gdje se vidi je li netko velikodušan prema drugima, pomaže li najslabijima i najsiromašnijima, koliko ga zapravo zanimaju samo njegovi interesi – rekao je papa Franjo i naglasio – Kada do obraćenja dođe tamo, budite sigurni da je to istinsko obraćenje. Ako ostaje samo na riječima i gestama, to nije dobro obraćenje.
Euharistijski život, molitve, propovijedanje apostola i iskustvo zajedništva čine od vjernika mnoštvo osoba koje imaju, kažu Djela apostolska, jedno srce i jednu dušu i ne smatraju svojim vlasništvom ono što posjeduju, nego drže sve u zajedništvu (Dj 4,32) – rekao je Papa i nastavio – Tako snažan model pomogao nam je da budemo velikodušni, a ne škrti. Zbog tog razloga među njima nitko nije bio potrebit, jer oni koji su posjedovali polja i kuće, prodavali su ih, donosili su prihod od onoga što su prodali i stavljali ga pred noge apostola; potom se dijelilo svakome prema njegovim potrebama (Dj 4,34-35).
Crkva je uvijek imala tu kršćansku gestu odricanja od stvari kojima je obilovala i koje joj nisu bile nužno potrebne kako bi ih dala onima koji su bili potrebiti – rekao je Sveti Otac i dodao – Nisu to bili samo novci, nego i vlastito vrijeme. Koliko kršćani danas u Italiji volontiraju! To je zajedništvo, podijeliti svoje vrijeme s drugima, pomoći drugima kojima je potrebno. To je dobrovoljno zauzimanje za dobro drugih, djela milosrdne ljubavi, posjeti bolesnima. To znači uvijek dijeliti s drugima i ne tražiti samo svoju korist.
Zajednica ili zajedništvo, koinonija, ta grčka riječ postaje tako novi način odnosa među Gospodinovim učenicima – rekao je papa Franjo i istaknuo – Kršćani otvaraju nove načine do te mjere da su pogani, gledajući ih, govorili: „Gledajte kako se ljube!“ Ljubav je bila način postojanja. No nije to bila samo lažna ljubav u riječima, nego ljubav u djelima; pomaganje jedni drugima i konkretna ljubav. Veza s Kristom uspostavlja vezu među braćom koja ide zajedno i izražava se i kroz zajedništvo materijalnih dobara. Po ljubaznosti, zajedništvu i međusobnoj ljubavi dolazi znak do džepova, oslobađa ovisnosti o novcu kako bismo ga dali drugima.
Taj znak ide protiv vlastitih interesa – rekao je Papa i napomenuo – Biti udovi tijela Kristova vjernike čini suodgovornima za druge. To je nešto, na što ne mislimo uvijek. To što vjerujemo u Isusa, sve nas čini odgovornima za druge. Možda neka osoba ima problema i proživljava ih u svojoj obitelji, no mi ne možemo reći da je to samo njezin problem, nego moramo moliti, misliti na nju i ne biti ravnodušni. To znači biti kršćanin. Zato snažni podupiru slabe i nitko ne doživljava ogorčenost koja ponižava i omalovažava ljudsko dostojanstvo, jer oni žive to zajedništvo. To znači imati zajedničko srce i ljubiti se. To je znak konkretne ljubavi.
Jakov, Petar i Ivan, tri apostola, stupovi Crkve u Jeruzalemu, zajedno su odlučili da će Pavao i Barnaba evangelizirati pogane, dok će oni naviještati evanđelje Židovima, a od Pavla i Barnabe tražili su samo da ne zaborave siromašne (Gal 2,9-10) – rekao je Sveti Otac i primijetio – No ne samo materijalno siromašne, nego i duhovno; ljude koji imaju problema i potrebna im je naša blizina. Kršćanin uvijek polazi od sebe, od svojeg srca i približava se drugome kao što se Isus približio nama. To je prva kršćanska zajednica.
Konkretan primjer zajedničkog dijeljenja i zajedništva dobara svjedoči nam Barnaba – rekao je papa Franjo i nastavio – Posjedovao je polja i prodao ih kako bi prihod predao apostolima (Dj 4,36-37). No uz njegov pozitivan primjer pojavio se drugi, negativan. Ananija i njegova žena Safira, prodavši neku zemlju, odlučili su apostolima predati samo jedan dio, a drugi zadržati za sebe (Dj 5,1-2). Ta je prijevara prekinula lanac besplatnog međusobnog dijeljenja, međusobnog mirnog i bezinteresnog dijeljenja, čije su posljedice kobne (Dj 5,5.10).
Apostol Petar raskrinkao je nekorektnost Ananije i njegove žene i rekao: „Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!“ (Dj 5,3-4) – citirao je Papa i objasnio – Možemo reći da je Ananija slagao Bogu zbog izolirane i licemjerne savjesti, to jest pregovaračke, djelomične i oportunističke pripadnosti Crkvi. Licemjerje je najgori neprijatelj kršćanske zajednice i kršćanske ljubavi. To znači pretvarati se da ljubimo jedni druge, a zapravo tražimo samo svoje interese.
Naime, ne biti iskren u međusobnom dijeljenju, ili ne biti iskren u ljubavi, znači njegovati licemjerje, udaljiti se od istine, postati sebični, ugasiti oganj zajedništva i pretvoriti se u led nutarnje smrti – rekao je Sveti Otac i protumačio – Oni koji se tako ponašaju prolaze kroz Crkvu kao turisti. Mnogo je turista u Crkvi koji uvijek prolaze, no nikada ne uđu u Crkvu. To je duhovni turizam koji ih zavarava tako da vjeruju da su kršćani, a zapravo su samo turisti koji prolaze kroz katakombe. U Crkvi ne smijemo biti turisti, nego jedni drugima braća.
Život koji se temelji samo na zaradi i koristi na štetu drugih, neminovno uzrokuje nutarnju smrt. Kolike se osobe smatraju blizu Crkvi, prijatelji svećenika i biskupa, a zapravo samo traže svoj interes. Koliko je licemjerja koje uništava Crkvu. Molimo Gospodina za sve nas da izlije svoga Duha nježnosti na nas, da pobjedi svako licemjerje i učini djelotvornom istinu koja potiče kršćansku solidarnost koja nije samo socijalna pomoć, nego izraz neotuđive naravi Crkve, nježne majke svih, osobito najsiromašnijih – zaključio je papa Franjo.
Današnju je audijenciju animirala prisutnost jedne bolesne djevojke koja je privukla pozornost plješćući i šećući poa povišenom prostoru ispred papinskoga prijestolja u Dvorani Pavla Šestoga. Papa Franjo joj je posvetio nekoliko misli, u pozdravu hodočasnicima na talijanskom jeziku.
Svi smo vidjeli ovu djevojku koja je lijepa, ali ju je pogodila jedna bolest. Pitat ću nešto, ali neka svatko odgovori u svojem srcu: jesam li, vidjevši ju molio Gospodina da ju ozdravi, da ju čuva? Jesam li se molio za njezine roditelje i za njezinu obitelj? Uvijek kada vidimo neku osobu koja trpi moramo moliti. Neka nam ova situacija pomogne uvijek si postavljati to pitanje: jesam li molio za tu osobu kad sam vidio da trpi? – rekao je Papa te na kraju, podsjetivši da je danas spomendan svetoga Pija X., potaknuo prisutne da idu u susret Isusu Kristu slušajući njegovo evanđelje i čineći dobra djela. Pritom je svima poželio da ih na tom putu podupire Duh Sveti.
