Isus u evanđelju današnje liturgije želi da shvatimo kako sve na ovome svijetu prije ili kasnije, prođe, objasnio je Sveti Otac pred mnoštvom okupljenim na Trgu sv. Petra. Dok će čak i nebo i zemlja uminuti, Isus ističe da njegove riječi neće. Tako on uspostavlja razliku između pretposljednjih stvari koje su prolazne, i onih posljednjih koje ostaju, kazao je Papa.
To je dragocjena poruka za nas koja nas vodi u velikim životnim izborima. U što se isplati uložiti svoj život? U prolazno ili u Gospodinove riječi koje ostaju zauvijek? Naravno, rekao je Papa, da je riječ o posljednjem. No, nije lako. Privlače nas stvari koje su ugodne našim osjetilima i koje odmah pružaju zadovoljstvo. Gospodinove riječi pak, iako lijepe, nadilaze neposredno i zahtijevaju strpljenje. U iskušenju smo primiti se za ono što možemo vidjeti i dotaknuti jer nam je to sigurnije. No, to je obmana, jer će i nebo i zemlja uminuti, naglasio je Papa, dok Isusove riječi neće.
Dakle, u ovome je poziv, kazao je Papa. Nemojte graditi život na pijesku. Kada se gradi kuća, duboko se kopa i postavljaju čvrsti temelji. Vjeran je učenik koji je svoj život sagradio na stijeni, na Riječ Božju (usp. Mt 7, 24 – 27).
Što je samo srce Božje Riječi? Što, rekao je Sveti Otac u nagovoru, daje čvrstinu životu i neće uminuti? Sveti Pavao nam kaže: Ljubav nikada ne prestaje (1 Kor 13, 8). Oni koji čine dobro ulažu u vječnost. Kada vidimo velikodušnu i uslužnu osobu, krotku, strpljivu, koja nije zavidna, na brblja, ne hvasta se, nije ponosita, poštuje (usp 1 Kor 13, 4 – 7), ta osoba gradi raj na zemlji. Možda neće biti primijećena ili imati karijeru, ali ono što čini neće biti izgubljeno. Jer dobro se nikada ne gubi, ostaje zauvijek, istaknuo je Sveti Otac.
U što ulažemo svoj život, upitao je Papa. U prolazne stvari poput novca, uspjeha, izgleda, fizičkog blagostanja? Jesmo li vezani za zemaljske stvari, kao da ćemo ovdje zauvijek živjeti? Riječ Božja nas danas upozorava – prizor ovoga svijeta prolazi. Samo ljubav ostaje. Temeljiti život na Riječi Božjoj, dakle, zaključio je Sveti Otac, nije bježanje od povijesti, već uranjanje u zemaljske stvarnosti te ih učiniti čvrstima, preobraziti ih ljubavlju, utisnuvši im znak vječnosti, Božji znak. Prije nego moramo donijeti neku odluku, ohrabrio je Papa, zamislimo se kako stojimo pred Isusom, kao na kraju života, pred Njim koji je Ljubav. Razmišljajući o tome, u njegovoj prisutnosti, donesimo odluku za danas. Možda neće biti najlakša, najneposrednija, ali će biti dobra, rekao je papa Franjo ( usp. Sv. Ignacije Lojolski, Duhovne vježbe, 187).
