Evanđelje će se širiti, dodao je, samo s evangelizatorima punim života i radosti. Ta se radost nastavlja i za stolom zajedno s obitelji
Papa je svoju propovijed usredotočio na kršćansku radost nadahnjujući se prvim čitanjem današnje liturgije, uzetim iz Druge knjige o Samuelu, u kojemu se govori o Davidu i čitavom izraelskom narodu u velikom veselju zbog povratka Kovčega Božjeg saveza u Jeruzalem.
Veselje naroda jer Bog je blizu
Kovčeg je bio otet – podsjetio je Papa – stoga je njegovo vraćanje velika radost za narod. Narod je osjećao da mu je Bog blizu i zbog toga je slavio. I kralj David je bio s narodom; otiđe na čelo procesije te „žrtvova vola i tovna ovna“. Zajedno s narodom „David je igrao iz sve snage pred Gospodinom“. Bilo je to veselje; radost Božjega naroda jer je Bog bio s njim. A David? Pleše pred narodom, očituje svoju radost ne srameći se; to je duhovna radost zbog susreta s Gospodinom – napomenuo je Papa.
Bog se vratio među nas i to je za nas velika radost. David ne razmišlja o tomu da je kralj i da kralj mora biti udaljen od naroda, na udaljenosti… David ljubi Gospodina, sretan je zbog tog događaja, zbog toga što je donio Kovčeg Božji. Očituje tu sreću, tu radost, plešući, a sigurno je i pjevao kao cijeli narod – rekao je papa Franjo te primijetio da se i nama događa da osjetimo radost kada smo s Gospodinom; možda u župi ili na selu, ljudi slave.
Preziranje spontane radosti
Tekst se proroka Samuela nastavlja opisujući povratak Davida kući, gdje pronalazi svoju ženu Mikalu, Šaulovu kći, ali ga ona dočeka s prezirom. Vidjevši kralja kako pleše posramila se te ga je prekorila kazavši mu: "Kako se časno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!“ To je prezir istinske religioznosti, spontane radosti s Gospodinom – primijetio je Papa te dodao – David joj objašnjava: Gledaj, razlog je radosti ovo. Radost u Gospodinu, jer smo donijeli kući Kovčeg saveza!
Međutim, ona ga prezire. I Biblija kaže da ta gospođa – zvala se Mikala – zbog toga nije imala djece. Gospodin ju je kaznio. Kada kod kršćanina nedostaje radosti, taj kršćanin nije plodonosan; kada nema radosti u našem srcu, nema plodnosti – napomenuo je Papa.
Potrebni radosni evangelizatori
Veselje se ne izražava samo duhovno – primijetio je potom papa Franjo – nego postaje sudjelovanje s drugima. David je onoga dana, nakon blagoslova, podijelio „svakome po jedan kruh, komad mesa i kolač od suhog grožđa“, kako bi svatko slavio u vlastitom domu. Riječ Božja ne srami se veselja – istaknuo je Papa te dodao – Istina je, katkada je opasnost od radosti da se ode predaleko te da se vjeruje da je sve u tomu. Ne, to je samo radosno raspoloženje.
Podsjetivši kako sveti Pavao VI. u svojoj apostolskoj pobudnici „Evangelii Nuntiandi“ govori o tomu te potiče na radost, papa Franjo je istaknuo da Crkva neće moći ići naprijed, evanđelje se neće širiti s dosadnim, ojađenim evangelizatorima. Ići će naprijed samo s radosnim evangelizatorima, punim života. Važna je radost zbog primitka Riječi Božje, radost zbog toga što smo kršćani, radost da idemo naprijed, sposobnost za veselje ne srameći se i ne bivajući poput one gospođe, Mikale, formalni kršćani, zatočenici formalnosti – istaknuo je na kraju papa Franjo.
