Time je nastavio niz kateheza o kršćanskoj nadi, a polazište za promišljanje bila mu je Prva Petrova poslanica. Sveti Otac smatra kako je riječ o djelu koje u sebi nosi izvanrednu snagu. Ta poslanica može uliti veliku utjehu i mir te nam pomaže spoznati kako je Gospodin uvijek blizu, da nas nikada neće napustiti, posebno u najtežim trenucima našega života. No koja je „tajna“ te poslanice? – upitao je Papa.
Tajna Petrove poslanice je ta što je ukorijenjena u Vazmenom otajstvu, dopuštajući nam tako osjetiti svjetlo i radost, koji proizlaze iz Kristove smrti i uskrsnuća. Ta nas Poslanica podsjeća da je Krist doista uskrsnuo, da je živ među nama, da prebiva u svakome od nas. Po krštenju Gospodin prebiva u našim srcima te nas obnavlja, ispunjavajući nas svojom ljubavlju i puninom svoga Duha. Iz tog smo razloga pozvani ponuditi obrazloženje nade koja je u nama (usp. 1 Pet 3,15). Naša nada nije pojam, niti je osjećaj, niti je mobitel, niti je hrpa bogatstva – istaknuo je papa Franjo te nastavio: Naša je nada osoba – Isus Krist kojeg prepoznajemo kao živog i prisutnog u nama i u našoj braći zato što je Krist uskrsnuo.
Shvaćamo kako se ta nada ne očituje toliko riječima ili teoretski, nego iznad svega svjedočanstvom našega života – napomenuo je Sveti Otac. Tu nadu ne smijemo skrivati. Ako je Krist živ i prebiva u nama, moramo dopustiti da po nama postane vidljiv i da djeluje u nama. To znači da Gospodin treba sve više i više postajati naš životni uzor i pozvani smo naučiti ponašati se onako kao što se on ponašao. Činiti ono što je Isus činio. Nada koja prebiva u nama, ne može se skrivati u našoj nutrini: to bi bila slaba nada koja nema hrabrosti izaći vani. Papa je osim toga upozorio da osoba koja nema nade, ne može oprostiti, ne može udijeliti utjehu praštanja.
Naša nada nužno izlazi vani, uzimajući jedinstveni oblik blagosti, poštovanja, dobrohotnosti prema bližnjemu, čak i opraštajući onima koji su nam učinili zlo. Isus je činio tako i nastavlja činiti po onima koji rade mjesta u svojim srcima i životima za njega, svjesni da se zlo ne može nadvladati zlo, nego s poniznošću, milosrđem i blagošću – rekao je papa Franjo.
Iz tog razloga – kazao je Papa – sv. Petar piše da je „uspješnije trpjeti, ako je to volja Božja, čineći dobro, nego čineći zlo“ (1 Pet 3,17). To ne znači da je dobro trpjeti, nego kada trpimo za dobro, onda smo u zajedništvu s Gospodinom koji je pristao trpjeti i biti raspet na križ radi našega spasenja. Kada i mi prihvatimo trpjeti za dobro, kao da oko sebe sijemo sjeme uskrsnuća i sjeme života te u tami odražavamo svjetlo Uskrsa. Zato nas Apostol potiče da ne vraćamo zlo za zlo, ni uvredu za uvredu, nego da blagoslivljamo: blagoslivljanje nije formalnost, nije znak pristojnosti, već je riječ o velikom daru koji smo primili i koji možemo podijeliti s braćom. To je naviještaj ljubavi Božje, neizmjerne ljubavi, koja nikad ne prestaje, nikad ne zakazuje i koja sačinjava istinski temelj naše nade – istaknuo je Sveti Otac.
Postaje jasno zašto nas sv. Petar naziva „blaženima“ kada moramo trpjeti zbog pravednosti. Nije pritom riječ samo o moralnom ili asketskom razlogu. Svaki put kada pristajemo uz posljednjega i marginaliziranoga ili kada ne uzvratimo zlo za zlo, nego opraštamo i blagoslivljamo, svaki put kada to učinimo, zasjamo poput živih i svijetlih znakova nade, postajući tako oruđem utjehe i mira, po volji Božjoj – kazao je na kraju papa Franjo.
