Bliskost s Bogom, u molitvi izgovorenoj s ljubavlju, obraćajući mu se kao prijatelju, pobjeđuje strah da njegova volja nije za naše dobro, da prihvatiti njegov prijedlog znači upropastiti si život. Upravo obrnuto; znak susreta s njim je radost, a tuga i strah znakovi su udaljenosti od njega – istaknuo je papa Franjo u četvrtoj katehezi posvećenoj duhovnom razlučivanju, održanoj na općoj audijenciji.
Spontano moliti kako bismo ušli u intimnost s Bogom
Papa se usredotočio na prvi element razlučivanja, na molitvu, koja je – kako je rekao – neizostavna pomoć u shvaćanju onoga što se događa u nama; osjećaji, ideje, na kakvu me odluku vode; a ponajviše kada uključuje osjećaje dopuštajući nam da se obraćamo Bogu jednostavno i prisno, kao što se govori prijatelju.
Prava molitva nije ponavljanje poput papige. Prava je molitva upravo ta spontanost i privrženost Gospodinu. Ta bliskost pobjeđuje strah ili sumnju da njegova volja nije za naše dobro, a to je napast koja katkada prolazi našim mislima i naše srce čini nemirnim i nesigurnim – napomenuo je Papa. Neki se boje da ozbiljno shvaćanje njegova prijedloga znači uništiti si život, umrtviti naše želje, naše najsnažnije težnje.
Te misli katkada zavire u nas: da Bog od nas traži previše. Da nas zapravo ne voli. Međutim, na našem prvom susretu vidjeli smo da je znak susreta s Gospodinom radost. Kada susretnem Gospodina postajem radostan. Naprotiv, žalost, ili strah, znak su udaljenosti od njega.
Tko se udalji od Isusa nije nikada zadovoljan
„Ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi“, kaže Isus bogatom mladiću iz Matejeva Evanđelja (Mt 19, 17), jer mu neke prepreke nisu dopustile da ostvari želju koju je nosio u srcu, da izbliza slijedi „dobrog učitelja“. Bio je zainteresiran – podsjetio je Papa – preuzeo je inicijativu za susret s Isusom, ali je također bio vrlo podijeljen u svojim osjećajima; bogatstvo mu je bilo previše važno. Isus ga ne prisiljava da se odluči, ali Matej kaže da je mladić otišao od njega žalostan.
Tko se udalji od Gospodina – dodao je Papa – nije nikada zadovoljan, unatoč tomu što ima na raspolaganju veliko obilje dobara i mogućnosti. Isus nas nikada ne prisiljava da ga slijedimo. Daje nam spoznati njegovu volju, ali nas ostavlja slobodnima To je ono najljepše u molitvi s Isusom: sloboda koju nam On ostavlja.
Prijateljski odnos s Gospodinom, prijatelj koji razgovara s prijateljem
Molimo za tu milost – rekao je papa Franjo citirajući svetoga Ignacija Lojolskoga – da živimo odnos prijateljstva s Gospodinom, kao što prijatelj razgovara s prijateljem. Isusovi prijatelji poput staroga Papinog subrata, vratara u zavodu, koji je, kad god je mogao, prilazio kapelici, pogledao oltar i rekao: 'Ciao', jer je imao bliskost s Isusom. To je odnos koji trebamo imati u molitvi: bliskost, prisnost, kao braća, blizinu s Isusom.
To je milost koju trebamo moliti jedni za druge: vidjeti Isusa kao našeg najvećeg prijatelja, našega vjernog prijatelja koji ne ucjenjuje, i ponajviše koji nas nikada ne napušta, pa ni onda kada se mi udaljimo od njega. On ostaje na vratima srca. Mi kažemo: Ne želim ništa imati s tobom. A on šuteći ostaje, ostaje tamo pri ruci, srcu na dohvat, jer On je uvijek vjeran – istaknuo je papa Franjo.