Evanđeoski odlomak današnje liturgije prikazuje Isusa koji se vraća u Nazaret i u subotu počinje poučavati u sinagogi – rekao je papa Franjo danas na Trgu svetoga Petra u Vatikanu pred okupljenim vjernicima, prije podnevne molitve. Otkako je otišao i počeo propovijedati po okolnim gradićima i selima, Isus nije dolazio u svoj zavičaj. Stoga je cijeli kraj došao slušati tog sina naroda o kojem se glas, kao mudrom učitelju i moćnom iscjelitelju, već raširio po Galileji i šire. No, ono što se moglo pokazati kao uspjeh, pretvorilo se u glasno odbijanje do te mjere da Isus nije mogao učiniti nikakvo čudo, nego samo nekoliko ozdravljenja.
Događaje toga dana potanko je opisao evanđelist Marko – rekao je Papa i nastavio - Ljudi u Nazaretu najprije su slušali i ostali zaprepašteni; onda su se pitali zbunjeni: "Odakle to ovome?", ta mudrost; i na kraju se sablaznili, prepoznavši u Njemu drvodjelju, Marijina sina kojega su gledali kako raste. Zato Isus završava izrazom koji je postao kao poslovica: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu".
Pitamo se: kako to Isusovi sugrađani prelaze od čuđenja do nevjere? – istaknuo je Sveti Otac i dodao – Oni uspoređuju skromno Isusovo porijeklo i Njegove tadašnje sposobnosti; On je drvodjelja, nije proučavao pisma, a ipak propovijeda bolje od pismoznanaca i čini čuda. Umjesto da se otvore toj stvarnosti, sablažnjavaju se. Prema Nazarećanima, Bog je previše velik da bi se spustio kako bi razgovarao preko jednoga tako jednostavnog čovjeka!
To je sablazan utjelovljenja – napomenuo je Papa i potvrdio – to je zaprepašćujući događaj Boga koji se utjelovio, koji misli čovjekovim umom, radi i djeluje ljudskim rukama, ljubi ljudskim srcem, Bog koji se muči, jede i spava kao jedan od nas. Sin Božji preokreće svaki ljudski plan; nisu učenici ti koji su oprali noge Gospodinu, nego je Gospodin taj koji je oprao noge učenicima. To je uzrok sablazni i nevjerice ne samo u ono vrijeme, nego u svakom razdoblju, pa i danas.
Preokret koji je učinio Isus obavezuje Njegove učenike jučer i danas da preispituju sebe osobno i zajednicu – rekao je Sveti Otac i primijetio – I u naše vrijeme, naime, može se dogoditi da podržavamo predrasude koje sprečavaju prihvatiti stvarnost. No, Gospodin nas danas poziva da prihvatimo stav poniznog slušanja i poslušnog iščekivanja, jer milost nam se Božja često prikazuje na iznenađujuće načine koji ne odgovaraju našim očekivanjima.
Na primjer, prisjetimo se zajedno Majke Terezije iz Kalkute koja je išla po ulicama i skupljala umiruće da bi imali dostojnu smrt. Ta mala časna sestra svojim molitvama i djelima učinila je čudesne stvari! Malenost jedne žene izmijenila je temeljito karitativno djelovanje Crkve. To je primjer naših dana – kazao je papa Franjo.
Bog se ne prilagođava predrasudama – naglasio je Papa i napomenuo - Moramo nastojati otvoriti srce i pamet kako bismo prihvatili božansku stvarnost koja nam dolazi u susret. Radi se o tome da trebamo imati vjeru. Nedostatak vjere je zapreka milosti Božjoj. Mnogi kršteni žive kao da Krist ne postoji. Ponavljaju se geste i znakovi vjere, ali njima ne odgovara stvarno prianjanje uz osobu Isusa i Njegovo evanđelje. Svaki kršćanin, svi mi, svatko je od nas pozvan produbiti tu temeljnu pripadnost nastojeći je svjedočiti dosljednim načinom života čiji će vodič uvijek biti ljubav.
Molimo Gospodina, po zagovoru Blažene Djevice Marije, da omekša tvrdoću srdaca i ograničenost umova kako bi bili otvoreni Njegovoj milosti i istini, te Njegovu poslanju dobrote i milosrđa koje je upućeno svima, bez razlike – zaključio je svoj podnevni nagovor Sveti Otac.
