Korizma je vrijeme za pronalaženje smjera života, za povratak Gospodinu, odredištu našega putovanja na svijetu – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na misi s obredom pepeljenja, koju je jučer poslijepodne slavio nakon pokorničke procesije od crkve svetoga Anzelma do bazilike svete Sabine na rimskom brežuljku Aventinu
Objašnjavajući u propovijedi prvo čitanje, Papa je potaknuo vjernike da budu pozorni na zvuk trublje koja objavljuje post. To je snažan zvuk koji želi usporiti naš život koji uvijek ide žureći, ali često ne zna kamo ide. To je poziv da se zaustavimo, da idemo na ono bitno, da postimo od suvišnoga koje skreće našu pozornost. To je za dušu buđenje – istaknuo je Sveti Otac.
Pronaći pravi smjer života
Korizma je vrijeme za pronalaženje smjera života; ona je vraćanje Gospodinu, odredištu našega putovanja na svijetu. A pepeo na glavi znak je koji nam nježno i iskreno govori da od mnogo stvari koje imamo u glavi, oko kojih svakoga dana žurimo i mučimo se, neće ostati ništa – napomenuo je Papa. Velika je zabluda kultura vanjštine koja nas tjera da živimo od prolaznih stvari. To je samo kratkotrajan plamen koji završava u prašini – primijetio je Papa te istaknuo – Korizma je ponovno otkrivanje da smo stvoreni za vatru koja stalno gori, a ne za pepeo koji se odmah ugasi; za Boga, a ne za svijet; za nebesku vječnost, a ne za zemaljsku zabludu; za slobodu djece, a ne za robovanje stvarima.
Blago molitve, milosrđa i posta
Na putu povratka na bitno važne su tri stvari: milostinja, molitva i post, koji nas – prema Papinim riječima – vraćaju na samo tri stvarnosti koje ne nestaju. Molitvom gledamo u visinu; milosrđem prema drugomu, a postom gledamo u sebe kako bismo se oslobodili svjetovnosti koja umrtvljuje srce – objasnio je Sveti Otac. Molitva nas ponovno povezuje s Bogom; milosrđe s bližnjim; post sa samima sobom. Bog, braća, moj život; to su stvarnosti koje ne završavaju u ništavilu, u njih valja ulagati. Molitva, milosrđe, post; tri su ulaganja za bogatstvo koje traje.
'Ne' sirenama koje opčinjuju
Isus je rekao: „Gdje je tvoje blago tamo će biti i tvoje srce“ – ponovio je papa Franjo te ljudsko srce usporedio s kompasom koji traži smjer, magnetom koji se hvata za nešto, često postajući robom toga, jer stvari kojima se valja služiti postaju stvari kojima treba služiti. Vanjski izgled, novac, karijera, zabave; ako živimo za njih, postat će idoli koji nas iskorištavaju, sirene koje nas opčinjuju, a poslije nas vode na stranputicu.
Ako se, naprotiv, srce hvata za ono što ne prolazi, ponovno pronalazimo sebe i postajemo slobodni – istaknuo je Papa te napomenuo da je korizma milosno vrijeme za oslobađanje srca od ispraznosti. To je vrijeme ozdravljenja od ovisnostī koje nas zavode. To je vrijeme za upiranje pogleda na ono što ostaje – napomenuo je Papa potičući sve da uprave pogled na Raspetoga.
Pozvani na život užaren Bogom
Isus na križu je kompas života koji nas usmjerava prema nebu – istaknuo je Sveti Otac. Siromaštvo drveta, Gospodinova šutnja, njegovo lišavanje svega iz ljubavi pokazuju nam da je potreban jednostavniji život, bez previše brige za stvari; i poučava nas velikoj hrabrosti odricanja.
Potrebno nam je da se oslobodimo ticala konsumizma i omčā samoljublja; da se oslobodimo sve većih želja, toga da nikada nismo zadovoljni; trebamo se osloboditi srca koje je zatvoreno za potrebe siromašnih. Isus, koji na drvetu križa izgara od ljubavi, poziva nas na život užaren Njime, koji se ne gubi u pepelu svijeta; na život koji gori od milosrđa i ne gasi se u osrednjosti. Je li teško živjeti kako On traži? – upitao je Papa te odgovorio – Jest, ali to vodi do cilja.
Korizma nam pokazuje upravo taj put. Započinje pepelom i dolazi do vatre vazmene noći; pokazuje da Isusovo tijelo ne postaje pepeo, nego slavno uskrsava. To vrijedi i za nas. Ako se sa svojim slabostima vratimo Gospodinu, ako krenemo putom ljubavi, postići ćemo život koji ne zalazi. I bit ćemo u radosti – rekao je na kraju papa Franjo.
