U svijetu obilježenom, nažalost, brojnim ranama – i s previše sukoba koje mediji gotovo ili potpuno ignoriraju – razlog koji potiče na ostvarivanje časopisa kao što je „Mondo e Missione“ (Svijet i misije), jest biti glas onih koji nemaju glasa, upoznati druge s ljepotom i bogatstvom razlika, kao i izopačenosti, nepravde i nejednakosti u društvima, te svima reći da je bolji svijet moguć, kada pružamo ruku svakom bratu i sestri, rekao im je Papa, izražavajući zahvalnost, nadu i ohrabrenje.
Prisjećajući se povijesti časopisa, izraza općega misionarskog života, Papa je istaknuo aktualnost i suvremenost te inicijative koja od samoga početka izražava i promiče Crkvu koja izlazi, a kada izlazimo ostajemo mladi; ako samo tamo sjediš, ako ne izlaziš, vrlo brzo ostariš, napomenuo je te, spominjući se potom prvoga ravnatelja o. Giacoma Scuratija, istaknuo glavnu svrhu časopisa.
Shvatili su vrijednost komunikacije u misijama, posebno za samu Crkvu, kako bi bila otvorena i potpuno zaokupljena evangelizacijom; cijela misionarska, cijela evangelizacijska. Ti su začetnici prije 150 godina shvatili važnost upoznavanja sa zemljama za koje su bili određeni, kao i način na koji je u tim dalekim zemljama dolazilo do susreta između evanđelja i lokalnih zajednica, primijetio je Papa.
To je i danas poziv časopisa „Mondo e Missione“, tako nazvanoga 1969. godine kako bi odgovorio na naznake Drugoga vatikanskog sabora u vezi s misijama ad gentes. I danas su reportaže i izravna svjedočanstva najkarakterističnije obilježje časopisa, zahvaljujući izvještajima s mjestā i situacijā o kojima malo tko govori: o geografskim i egzistencijalnim periferijama koje, u svijetu u kojemu je komunikacija naizgled skratila udaljenosti, ipak i dalje ostaju potisnute na rub. Udaljenosti su se, istina, skratile, ali su se ideološke granice umnožile, istaknuo je Rimski biskup.
Spomenuo je potom agenciju AsiaNews, koja je također inicijativa Papinskoga instituta za vanjske misije, a zatim i sve ostale načine koje ta ustanova rabi kako bi govorila o svijetu stavljajući se na stranu onih koji nemaju pravo govoriti ili ih se ne čuje, na stranu najsiromašnijih, potlačenih manjina, žrtava zaboravljenih ratova i svih onih koji rade odozdo, tiho i ustrajno, kako bi izgradili svijet prožet solidarnošću i pomirenjem tamo gdje postoje krize ili nasilje.
To želim istaknuti: zaboravljene ratove. Danas smo svi zabrinuti, i dobro je da je tako, zbog rata ovdje u Europi, pred vratima Europe i u Europi, ali ratova ima već godinama: više od deset godina u Siriji; sjetite se zatim Jemena, Mjanmara, mislite na Afriku. Na njih se ne misli jer nisu iz kulturne Europe, kulturna Europa… Zaboravljeni su ratovi grijeh, grijeh je tako ih zaboraviti, rekao je Papa.
Kao misionarski časopis, “Mondo e Missione” ima još jednu specifičnu zadaću koja ga obilježava. Pomoći prepoznati da je misija u središtu. Podsjetiti kršćanske zajednice da ako gledaju samo sebe, gubeći hrabrost za izići i svima donijeti Isusovu riječ, na kraju izumiru. Pokazati kako nam se evanđelje, u susretu s različitim narodima i kulturama, ponovno predaje svakoga dana u svojoj novosti i svježini. I uspostavlja dijalog i prijateljstvo također s onima koji ispovijedaju druge vjere, prepoznajući se kao djeca jednoga Oca. Jer stvarnost se bolje vidi s periferije.
Često se misionarima na periferijama dogodilo da otkriju da je Duh Sveti tamo stigao prije njih; stoga postaje važno dati glas Crkvama koje su mlade i u razvoju, zajednicama – koje je katkada ustanovio Papinski institut za vanjske misije – koje danas izražavaju nove i obećavajuće dinamike, poslušne Duhu, rekao je na kraju papa Franjo.
